Navigacija
 Portal
 Forum
 FAQ
Ko je trenutno na forumu
Imamo 46 korisnika na forumu: 2 Registrovanih, 0 Skrivenih i 44 Gosta :: 2 Provajderi

laza, Храст

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 309 dana Pon Jan 09, 2012 11:51 pm
Zadnje teme
» Dunav
Danas u 3:05 pm od Храст

» Origami
Danas u 1:54 pm od Poli

» Израелски "рецепт" за Косово
Danas u 12:19 pm od Храст

» Srbija u NATO?
Danas u 11:45 am od Храст

» Lepota dolazi iznutra
Danas u 10:54 am od Храст

» Tajne koje žene ne žele da otkriju
Danas u 10:11 am od Avramova

» Brak kao institucija sve nepopularniji
Danas u 10:06 am od Avramova

» Ogledalo
Danas u 9:55 am od Avramova

» Seljačka politika...
Juče u 10:31 pm od laza

» Dvorci i tvrđave
Juče u 7:53 pm od Poli

» Phantasy Photos
Juče u 7:45 pm od Poli

» Sve o "pametnim" telefonima i sličnim čudima tehnike...
Juče u 6:54 pm od Brave Heart

» Vesti iz sveta IT-ja (softver, hardver i...)
Juče u 6:29 pm od Brave Heart

http://s16.postimg.org/a3qjjtmrl/biogen_DVA.png
Пројекат руске културе у Србији
http://s21.postimg.org/43y2a3nav/ruska_kultura_u_srbiji1.png
Traži
 
 

Rezultati od :
 


Rechercher Napredna potraga


Filozofski pojmovi

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Filozofski pojmovi

Počalji od Jurivaka taj Pon Nov 14, 2011 6:20 pm

A

agnosticizam - (grč. a = ne   gnostikos = spoznatljiv) učenje koje negira mogućnost potpune spoznaje. Uči da postoji određena granica spoznaje koju je nemoguće prekoračiti.

aksiologija - (grč. aksios = vrijedan   logos = govor) teorija o vrijednostima.


akisom - (grč. aksioma = zahtjev) osnovna pretpostavka nekog teoretskog sistema; bez dokazivanja usvojena postavka iz koje se izvode sve druge postavke, odnosno teoreme.

aktivizam - svjetonazor koji pretpostavlja praksu teoriji i ističe ulogu akcije za ostvarenje vrijednosti općenito.

aktuelizam - učenje koje naglašava da je sva materijalna i duhovna stvarnost neprekidno mijenjanje, zbivanje, proces (akcija).

alijenacija - (lat. alienus = tuđ, otuđen) otuđenje. u filozofiji kao otuđenje čovjeka, gubljenje i negiranje njegove biti. Suprotno zbilji i potvrđivanju. Vrlo važna ketegorija kod Marksa koji alijenaciju smatra glavnim problemom čovjeka u kapitalističkom društveno-ekonomskom uređenju.

altruizam - (tal. altrui - drugi, bližnji) nesebičnost, briga i staranje za drugogoga te potpomaganje njegove dobrobiti i sreće; požrtvovnost koja se iskazuje prema drugome; pretpostavljanje interesa drugoga svojim interesima. Suprotno: egoizam.

amoralizam - (grč. a = ne   lat. moralis = naravan, moralan) učenje da ne postoje nikakve realne niti opšte moralne vrijednosti.

anarhizam - bezvlašće. U filozofiji politike učenje koje traži nepostojanje bilo kojeg državnog ili pravnog poretka na Zemlji. Izvorno nastao u Rusiji kao dalja razrada komunističkog društva.

antinomija - (grč. anti = protu   nomos = zakon, pravilo) unutrašnja protivrječnost nekog stava.

antropocentrizam - (grč. anthropos = čovjek   lat. centrum = središte) mišljenje da je čovjek središte Svijeta, u antičkoj filozofiji izraženo mišlju čovjek je mjera svih stvari.

antropologija - (grč. anthropos = čovjek   logos = govor) nauka o čovjeku.

apologija - (grč. apologia = obrana, opravdanje) govor ili spis kojim se nekoga ili nešto brani ili hvali. U ranom hrišćanstvu apologeti su bili branitelji važnosti vjere za religiju. Nastaju kao reakcija na gnostike koji su spoznajom pokušavali doći do odnosa vjere i razuma. Najpoznatiji apologet bio je Tertulijan koji je tvrdoglavo htio odbaciti svaku povezanost religije i filozofije. Takav stav najbolje je izrazio mišlju:vjerujem zato što je apsurdno.

apsolutno - (lat. absolutus = potpun, savršen, neograničen) bezuslovno, potpuno, nezavisno, po sebi. suprotnost: relativno.

apstrakcija - (lat. abstractio = odvajanje) ono što se iz niza predodžbi, zanemarivanjem svega što je u njima osebujno i nebitno, izdvaja kao ono što je opšte i bitno.

askeza - odricanje bilo kakvih materijalnih uživanja. Životni ideal najviše izražen kod kinika, stoika, nekih srednjevjekovnih hrišćanskih redova.

ataraksija - stanje bez emocija, duhovni mir. Vrlo čest religijski ideal antičkog doba.

ateizam - (grč. a = ne   theos = bog) svjetonazor koji negira postojanje bogova.

atomizam - nauka po kojoj se sve sastoji od nedjeljivih, nepromjenjivih, neprobojnih čestica tvari. Te su  čestice  osnova čitave stvarnosti.

autarkija - samodovoljnost. Biti sam sebi dovoljan bez neophodnih vanjskih potreba. Največi životni ideal kod stoika.

autonomija - (grč. autos = sam   nomos = zakon, pravilo) samoodređenje, samozakonodavstvo, samouprava. Suprotno: heteronomija.

autoritaran - (lat. auctoritas = vlast, ugled, jamstvo) onaj koji zahtjeva bespogovorno podčinjavanje vlasti.

autoritet - (lat. auctoritas = vlast, ugled, jamstvo) ugled i na ugledu zasnovan utjecaj. Autoritet je rezultat nečije duhovne snage i njezinog neposrednog potvrđivanja na djelu.
________________________________________
B


biće - to što jest. Ono što postoji, svako postojeće ''nešto'', bez obzira je li dostupno čulima ili nije, bez obzira je li stvarno ili samo zamišljeno.

bit - ono po čemu jest upravo to što jest. Istinska i opšta priroda jednog bića. Ono više-manje postojano svojstvo nečega koje ga određuje kao baš to što jest.

bitak - ono po čemu jest sve što jest. Ono po čemu sva bića jesu, bit bića kao bića.

bivanje - u najopštijem smislu promjena, zbivanje, događanje, mijenjanje, postajanje. Prvobitno izraženo u misli Heraklita: sve teče.

budizam - filozofsko-religijsko učenje indijskog princa Siddharte Gautame, poslije nazvanog "Buddha" (budni, probuđeni, prosvijetljeni). Polazi od "4 plemenite istine": istina o bolu, istina o nastanku bola, istina o prestanku bola i istina o putu koji vodi do prestanka bola. Četvrta istina odnosno put ima osam "faza": ispravni nazori, ispravne namjere, ispravni govor, ispravna djelatnost, ispravan način života, ispravan napor, ispravna pažnja, ispravna meditacijska sabranost. Budizam naglašava jednakost svih ljudi, žestoko osuđuje indijski društveni poredak po kastama i odbacuje religioznu askezu.

budućnost - vrijeme u kojem je još moguće nešto drukčije od prošlog i postojećeg. Vrijeme još otvorenih mogućnosti.
_________________________________________________________________________________

Č
činjenica - ono što jest na općevažeći način i što se može potvrditi.
_________________________________________________________________________________

D

definicija - (lat. definitio = ograničenje) sud kojim se jednoznačno i nedvosmisleno određuje sadržaj enkog pojma tako da bude razgovijetan. Neki pojam se definiše najbližim rodnim pojmom (genus proximum) i vrsnom razlikom (differentia specifica).

deizam - (lat. deus = bog) učenje da je Bog tvorac svijeta i moralni zakonodavac, ali svijetom ne upravlja već ga je ostavio ljudima i prirodnim zakonima. Suprotno: ateizam, teizam, panteizam.

determinizam - (lat. determinatio = određenje) učenje o opštoj i potpunoj određenosti (determinaciji) svih pojava, bilo materijalnih bilo duhovnih. Sve što jest posledica je nekog uzroka i uzrok je nekoj drugoj stvari. Ne postoji ni sloboda ni slučaj. Izvorno potiče od Demokritovog učenja o atomima.

dijalektika - (grč. dialektike tekhne) umijeće vođenja razgovora, vještina provođenja kroz pitanja i odgovore, način iznalaženja istine razvijanjem unutrašnjih protivrječnosti do njihove očiglednosti. Vrlo važna kategorija kod Hegela: dijalektika je zakonitost po kojoj se svijet odvija, tj. po kojoj bitak ostvaruje samog sebe.

diskriminacija - (lat. discriminare = razlučivati) podjela po različitim svojstvima; postupak kojim se nekome oduzimaju prava zbog pripadnosti nekoj skupini ili zbog kakvog svojstva.

dobro - ono što treba biti. Suprotno: zlo.

dogma - (grč. dogma = mnijenje, mišljenje, zaključak) stav koji se ne može opovrgnuti, neoboriv, suvišno je preispitivati njegovu tačnost. U religiji temeljni stav vjere, izvorno načelo iz kojeg se izvode ostala. Snagu dogma najčešće crpi iz nekog autoriteta.

doksa - prividno mišljenje, mnjenje. U Parmenida o svemu osjećajom je moguće jedino mnjenje (doxa) a ne znanje (episteme); naziva ga i "mišljenje smrtnika".

društvo - ukupnost odnosa u kojima međusobno povezani (u-druženi) ljudi proizvode uslove svoga opstanka i razvitka.

država - posebno organizovani dio društva koji, oslanjajući se na silu, načelno garantuje sigurnost svih njegovih članova (o-država određene odnose među ljudima).

dualizam - (lat. duo = dva) učenje koje svu raznolikost pojava svodi na dva međusobno nesvodiva načela npr. na duhovni i materijalni. U teologiji (zoroastrizam, srednjevjekovni patareni, bogumili, hugenoti, katari,...) naziv za učenje o dva praizvora, dobrom i zlom.

duh - ukupnost misaonih i stvaralačkih moći. Duh je izvana prepoznatljiv jedino po svom osjećajnom ostvarivanju, opredmećivanju.

duša - cjelokupnost doživljajnih moći nekog živog bića.

dužnost - osjećaj obaveze; svijest o tome što u određenim okolnostima neizbježno treba učiniti. Kao iznutra doživljena obaveza da se nešto učini u skladu s određenim načelima, dužnost je u osnovi moralnog postupanja, te je tako jedan od temeljnih pojmova etike.
_________________________________________________________________________________

E

egoizam - (lat. ego = ja) sebičnost, samoljublje, sebeljublje, samoživost; pretpostavljanje neke vlastite koristi dobrobiti drugih ljudi, pa i opštoj dobrobiti, čak i kad je to na opštu štetu. Suprotnost: altruizam.

egzistencija - (lat. existentia - opstanak; doslovno ''iz-stajanje'') opstanak, opstojanje, postojanje. Za razliku od biti, esencije, kojom je mišljeno što nešto jest, pod egzistencijom je mišljeno samo to da nešto jest (nezavisno o tome što je to).

egzistencijalizam - (lat. existentia - opstanak; doslovno ''iz-stajanje'') pravac koji naglašava čovjekovu egzistenciju (postojanja) kao jednokratnu, konačnu (Sartre: "istorijsku"). Po Sartreu, kod čovjeka postojanje prethodi njegovoj biti, tj. čovjek nema unaprijed određenu bit, tek postojanjem slobodno određuje svoju vlastitu bit. Jaspers egzistenciju poistovjećuje sa slobodom kao "mogućnošću da postanemo ono što nismo".

eksplicitan - (lat. explicitus = izložen, izvijen, izmotan, izastrt) iz neke cjeline kao dio izvađen i izložen. Izrečen, otvoren. Supr. implicitan.

ekstaza - izlaženje izvan sebe. Maksimalna sreća i ushićenje. U Plotina jedini "pravi" način spoznaje "Jednog", bitka, praizvora, "Svijetle tačke", često poistovijećivane s Bogom

eklekticizam – Pogled na svijet koji neka svojstva uzima iz različitih sistema. Često povezan s površnošću.

emanacija - isijavanje, izviranje. Po principu emanacije, sve što je udaljenije od "Jednog", bitka, Boga to manje jest, to više "gubi na biti".

emancipacija - (lat. emancipatio = otpuštanje sina ispod očinske vlasti) izlaženje iz podčinjenog odnosa spram nečega, oslobođenje od toga.

empatija - (grč. en = u   pathos = doživljaj, čuvstvo, raspoloženje) uživljavanje.

empirija - (grč. empeiria) iskustvo.

empirizam - (grč. empeiria = iskustvo) filozofski pravac koji naglašava iskustvo kao prvenstveni izvor sveukupne spoznaje. Ljudski duh je rođenjem tabula rasa (neispisana ploča) na kojoj iskustvo ostavlja tragove. Ne postoje urođena znanja/spoznaje. Osobito jaka empiristička tradicija (bila) je u Britaniji.

entelehija - ono što je poprimilo oblik prema svrsi. U aristotelovskoj filozofiji zametak života. Entelehija je iformativni uzrok (oblik) i finalni uzrok (svrha) živog bića, stoga je život uvijek svrsishodan.

epikurejizam - ateističko učenje antičkog filozofa Epikura da je smisao života ugodnost, bilo tjelesna bilo duhovna. Svaka stvar donosi i ugodnost i bol, a um je vaga koja ih mjeri i proračunava "profit". Često povezivan sa ekstremnim hedoizmom.

eristika - umijeće raspravljanja kojoj je jedini i osnovni cilj uvjeriti neistomišljenika da je u krivu. Izvorno je razvili sofisti.

eros - (grč. eros = ljubav, želja, žudnja, strast, čeznuće za čim, stvaralački zametak) zanos koji nekoga na nešto podstiče; stvaralački zanos.

esencija - (lat. essentia ) bit. Za razliku od pojma egzistencije kojim je mišljeno da nešto jest, pojmom esencije misli se ono što to jest.

esteticizam - shvaćanje da je umjetnost najviša vrijednost, pa čak i veća od istine same. Najzornije prikazana u misli Nietzchea: život može dobiti na važnosti jedino kao estetski fenomen.

estetika - (grč. aisthesis = osjećanje, čuvstvo, opažanje) filozofija lijepog, odnosno umjetnosti. Bavi se biti lijepog u umjetnosti - u njenom stvaranju, doživljavanju i prosuđivanju.

etatizam - (franc. etat = država) u politici pravo nadmoći države nad bilo kojim oblikom društvenog zbivanja, osobito nad ekonomijom.

etika - (grč. ethos = običaj, navika) filozofija morala. Istražuje izvore i svrhu moralnog prosuđivanja. najosnovnija dva etička gledišta su autonomno: izvor morala je u čovjeku i heteronomno: izvor morala je izvan čovjeka.

eudajmonizam - etičko učenje o sreći kao svrsi cjelokupng ljudskog djelovanja. Dobro je ono što čini sretnim. Ovo etički realističko gledište izvorno je došlo od Aristotela.

evolucionizam - (lat. evolutio = razvijanje) općenito teorijsko promišljanje o nastanku stvari, bilo iz prirode, bilo iz društvenog života, kao neprekidnom razvitku. Najpoznatiji evolucionisti su Darwin (biologija) i Spencer (sociologija, psihologija)
________________________________________

F

fatalizam - uvjerenje da je zbivanje u svijetu neizbježno unaprijed određeno. Vrlo često izražen u ranim grčkim mitovima i tragedijama

fenomenologija - Kada je Kant završio svoju kritiku metafizike, zaključivši da je sve što uopšte možemo spoznati s empirijskom sigurnošću fenomenalni svijet osjećajnog iskustva, a nikad noumenalni svijet stvari "po sebi", postavilo se pitanje: "Ali što mi to u iskustvu iskušavamo?" Fenomenologija predstavlja pokušaj odgovora na to pitanje, usredsredivši se na analizu načina na koji se stvari javljaju u našoj svijesti.

fetišizam - vjerovanje u čarobnu moć nekih predmeta prožetih mističnim silama. Vrlo često izražen kod primitivnih religija.

filozofem - (grč. philosophema) određena filozofska postavka, odnosno nauk.

filozofija -  (gr. φιλοσοφία ljubav prema mudrosti) mudrost, naučni rad na izgrađivanju opšteg pogleda na svijet i sam taj pogled na svijet; prema tome: najviši oblik društvene svijesti, nauka o najopštijim zakonima kretanja i razvitka prirode, društva i ljudskog mišljenja; osnovno pitanje filozofije je pitanje odnosa između mišljenja i bića (subjekta i objekta), duha i materije i ispitivanje uzroka i principa stvari; fig. mudrovanje.

fizis - priroda, pojavno, znano, cjelina svega što jest.

funkcija - (lat. functio = služenje, obavljanje) djelatnost ili zadatak u okviru čega (organizma, ustanove, i sl.)
________________________________________________________________________________

G

generalizacija - (lat. generalis = općenit, opšti) uopštavanje. Postupak kojim se iz niza pojmova, zanemarujući ono u njima posebno, izvaja opšte i bitno, te tako oblikuje opštiji pojam. Postupak kojim se od manje opštih dolazi do opštijih pojmova, a iz pojedinačnih slučajeva do opšteg pravila.

gnoseologija - (grč. gnosis = spoznaja   logos = govor) spoznajna teorija. Disciplina koja promišlja izvore i dosege metoda spoznaje.
________________________________________________________________________________

H

helenizam - istorijsko-umjetničko razdoblje potaknuto osvajanjima Aleksandra velikog. Karakteriše ga miješanja grčke filozofije s istočnjačkom tradicijom, vrlo često mističnom. U filozofiji daje naglasak pitanjima etike i sreće čovjeka.

hedonizam - (grč. hedone = naslada, ugoda, užitak, zadovoljstvo) učenje po kojem je trenutni užitak jedino istinsko dobro.

hereza - krivovjerje. Pojam vrlo često upotrebljivan u svrhu očuavanja moći dominantne religijske organizacije (npr. katoličke Crkve)

hermeneutika - (grč. hermeneutike tekhne = vještina tumačenja) prvotno vještina tumačenja napisanoga. U novijoj filozofiji metoda izlaganja i objašnjenja smisla uopšte, pa i smisla bitka. Za Heideggera je fenomenologiija postojanja (Dasein) hermenutika u prvobitnom značenju riječi kojom se označava tumačenje (Sein und Zeit).

heteronomija - (grč. heteros = drugi   nomos = zakon, pravilo) vanjsko određenje, po drugome uspostavljen red, zavisnost o zakonima koje je uspostavio neko drugi. Suprotno: autonomija.

heuristika - (grč. heuriskein = nalaziti, naći, otkriti) nauka o metodama istraživanja novih znanja.

hilozoizam - učenje da je materija prožeta životom. Izvorno od Taleta.

hipoteza - (grč. hypothesis = pod-postavka) početna pretpostavka od koje započinje objašnejnje nekog problema.


holizam - nauka da je cjelina više nego suma svih svojih dijelova, da cjelina nije potpuno objašnjiva kao međudjelovanje njenih sastojaka, nego da su sastojci tek nesavršene apstrakcije iz cjeline.

humanizam - (lat. humanus = čovječan) svjesno razrađeni antropocentrizam koji, polazeći od poznavanja čovjeka ide za vrijednosnom afirmacijom čovjeka. Kulturno-istorijski pokret na početku novog vijeka koji naglašava dostojanstvo čovjeka. Prvi počeci humanizma javljaju se u Italiji (Dante, Petrarca)

humanost - (lat. humanus = čovječan) čovječnost, ljudskost. Odnos prema ljudima prožet poštovanjem.
_________________________________________________________________________________

I

ideal - (grč. idea = lik, oblik, izgled) uzor, cilj; zamisao najvećeg savršenstva.

idealizam - (grč. idea = lik, oblik, izgled) filozofsko učenje koje ističe da su bitak i osnova svega ideje, praobrasci svega onoga što jest. Često naglašava primat duhovnog nad materijalnim. Najpoznatiji idealizam je Platonova ontološka koncepcija.

ideja - (grč. idea = lik, oblik, izgled) oblik, konfiguracija ili struktura nečega, koju je moguće razlikovati od tvari u kojoj je osmišljena. Spoznatljiva mišljenjem, pojmovno. s nominalističkog gledišta, ideje nemaju nikakvu realnost osim u našim umovima.

identitet - (lat. identitas = istost, istovjetnost) jednakost sa samim sobom. Ukupnost onoga po čemu neko biće u različitim okolnostima ostaje u svojoj biti prepoznatljivo.

ideologija - (franc. ideologie, od grč. idea = lik, oblik, izgled   logos = govor) sistem društvenog vjerovanja, kojim se neki interes nastoji prikazati kao opšti. Vrlo često shvaćana kao iskrivljena, izokrenuta svijest - ideologija sebe redovno nastoji prirkiti kao ideologiju, te nastupa kao Istina.

idol - (grč. eidolon = lik, slika, sjena, utvara) predmet nekritičkog prihvaćanja, slijepog obožavanja.

imanentan - (lat. immanens = unutrašnji) unutrašnji, neizvadiv, neodvojiv. Onaj koji je sadržan unutar nečega.

imoralizam - stanovište koje odbacuje vladajući moral i nastoji ga zamijeniti novim. Bjelodani primjer imoralizma je Nietzcheova  koncepcija natčovjeka.

implicitno - (lat. implicitus = upleten, uvijen, umaotan, uložen) ono što je u nekoj cjelini sadržano kao neizloženi dio. Ono što nije izrečeno, ali se podrazumjeva.

implikacija - (lat. implicatio = zaplet, splet, zamršenost) obuhvat, veza, spoj; takva isprepletenost dvaju sudova da oni međusobno uvjetuju istinitost jedan drugoga. U logici je implikacija složeni sud u kojem istinitost onoga koj iprethodi (antecedens) nužno zahtijeva istinitost onoga koji slijedi (consequens) a neistinitost onoga koji slijedi nužno zahtjeva neistinitost onoga koji prethodi.

individualizam - (lat. individuum = nedjeljiv) pogled na svijet koji pojedinca kao vrijednost nadređuje zajednici.

indoktrinacija - (lat. in = u   doctrina = učenje) navođenje na nekritičko prihvaćanje nekog učenja.

instrumentalizacija - (lat. instrumentum = sprava, oruđe, pomagalo) upotrebljavanje nekoga kao sredstva za postizanje nekakvog cilja; pretvaranje nekoga u sredstvo, u oruđe.

intelektualizam - općenito svođenje stvari na misaone kategorije. Često povezan s zanemarivanjem, zapostavljanjem neintelktualnih djelatnosti.

inteligibilan - neosjećajan, samo umom dohvatljiv.

intencionalan - (lat. intentio = napetost, težnja) koji nekud teži, koji smjera ka nečemu, usmjeren.

interes - (lat. inter = među   esse = biti) ono što je po srijedi, zbog čega se nešto čini. Korist, zanimanje za nešto (zbog nečega).

intuicija - (lat. intuitio, od in = u   tuere = gledati, motriti) neposredno opažanje, izravno sagledavanje. Neposredna spoznaja bez posredovanja razuma, odnosno razumski izvedenih dokaza. Strogo gledano, spoznaja koja nije stečena putem iskustva ili razmišljanja (refleksije).

intuicionizam - (lat. intuitio = uvid) filozofski pravac koji ističe intuiciju kao glavnu metodu cjelokupne životne spoznaje. Samo intuicijom, neposrednim opažanjem dolazimo do biti stvari. Najpoznatiji primjeri intuicionizma je onaj od Bergsona tj. da se bit života može spoznati jedino intuicijom, izravnim uživljavanjem. Kod Descartesa intuitivna je spoznaja sebe. Usled sumnje u bilo što: prirodu, Boga, tjelesnost, duhovnost,... spoznajem da je jedno sigurno: svjestan sam (cogito). Spoznaja toga je intuitivna.

iracionalizam – Pogled na svijet koji odbacuje, negira bilo kakve intelektualne metode spoznaje. Najčešće iracionalne metode spoznaje su voluntarizam i misticizam. U svakodnevnom životu naziv za bilo kakav svjetonazor intelektom neobjašnjiv.

ireverzibilno - (lat. irreversibilis = nepovratan) nepovratno, jednosmjerno, nepreobratljivo. Ono što se ne može odvijati u suprotnom smjeru od onoga u kojem se odvija. Suprotno: reverzibilno.

iskustvo - neposredno doživljavanje, znanje stečeno neposrednim doživljavanjem.

istorija - (grč.istoria = ispitivanje, vijest, znanje) istraživanje i rekonstrukcija prošlosti.

izum - ono što je iz uma stvaralačkim činom postalo predmetom. Različito od otkrića kojim se saznaje (od-kriva) nešto što je već nekako postojalo, izum stvara nešto novo.

izvjesnost - odsutnost nedoumice, misaona jasnoća, pouzdanost. stanje svijesti u kojem se nešto shvaća kao nesporno, spoznato, istinito. Do izvjesnosti se može doći intuitivno ili dokaznim postupkom.
________________________________________________________________________________
J

jezik - sistem znakova kojima se ljudi služe pri sporazumijevanju, komunikaciji, tj. kojima posreduju misli i djelovanje.
________________________________________________________________________________
K

kalokagathia - (grč. kalos = lijep   kai = i   agathos = dobar) jedinstvo dobrote i ljepote. Odgojni ideal antičkih Grka. Ukazuje na izvornu povezanost lijepog i dobrog (i u nas se za nečije ponašanje kaže da je ''lijepo'', misleći na etičku vrijednost, a takođe za neko umjetničko djelo da je ''dobro'' misleći na estetsku vrijednost).

katarza - duhovno očišćenje od nepotrebnog. Aristotel naglašava katarzičnu svrhu tragedije kao djelatnosti koja ljude čisti od afekata, emocija. Radi se o svrsi kazališta da bolji nego što bijasmo iz njega izađemo.

kategorično - (grč. kategorikos = izričit) bezuslovno, odlučno, nesumnjivo, neopozivo.

kauzalitet - (lat. causalitas = uzročnost) uzročnost, nužnost uzroka i posledica.

koherentno - (lat. cohaerens = svezan, povezan, pripadajući) suvisao; sastavljen od međusobno pripadajućih, neprotivrječnih dijelova.

kolektivizam – pogled na svijet koji pretpostavlja zajedničke, društve interese pojedincu. Primjer krajnjeg kolektivizma su plemenska solidarnost i komunizam.

komunikacija - (lat. communicatio = odnos) zajedništvo. Odnos, čin kojim nešto postaje opšte. Međusobni odnos, komunikacija ljudi među sobom. Međusobna razmjena poruka i obavijesti.

komunizam - (lat. communis = opšti) zajednički naziv za različite pokrete koji su odbacivali privatno vlasništvo, ili ga nastojali ukinuti. U marksističkom učenju komunizam je koncepcija idealnog društva za koje se tvrdilo da se već ostvaruje u nekim zemljama, ili da je već potpuno ostvareno (kako se svojevremeno tvrdilo u Sovjetskom Savezu).

konzistentno - (lat. consistere = postaviti se, ustrajati, mirovati) trajno, postojano, dosledno. Logički je to moguće samo ako je neprotivrječno: konzistentnost je bezuslsovni i najvažniji zahtjev za svaki aksiomatski sistem. Skup aksioma je konzistentan ako se iz njega ne mogu izvesti dva protivrječna suda.

kontemplacija - duboko misaono poniranje, udubljivanje u sebe. Poznata je usporedba konteplacije sa "zrcalo Boga"

kontradikcija - (lat. contradictio = protivrječje) protivrječnost.

konzervativnost - (lat. conservatio = čuvanje, održavanje) nastojanje za očuvanjem onoga što je uobičajeno, zagovaranje starih vrijednost, protivljenje promjenama u ime tradicije.

kosmopolitizam – shvatanje da je čovjek "građanin svijeta". Ideji suprotnoj nacionalizmu bitno je doprinjela veličina i ogrmnost rimskog carstva i njegov pravni poredak. Kosmopolitizam su posebno propagirali stoici.

kriticizam - (grč. krinein = dvojiti, razčlaniti, suditi, prosuđivati) gnoseološko gledište Immanuela Kanta: svojevrsna sinteza racionalizma i empirizma koja objašnjava spoznaju kao sintezu sadržaja i forme: objekt joj daje sadržaj, a subjekt oblik. Kant ju je izrazio mišlju:prikazi su bez pojmova slijepi, a pojmovi su bez prikaza prazni

kritika - (grč. kritike tekhne) vještina razdvajanja, umijeće prosuđivanja, razmatranje biti pojave. Kritika ne pristaje na dano kakvim se nudi, nego nastoji doprijeti do njegove biti.

kultura - (lat. colere = obrađivati, njegovati, starati se) ukupnost svega što je rezultat čovjekova istorijskog stvaralaštva, kao i djelatnost kojom se to obnavlja. Kulturi se obično suprotstavlja priroda kao ono što čovjek tek zatiče.

kvaliteta - (lat. qualitas) kakvoća, vrsnoća, odlika. Svojstvo kojim se neko biće odlikuje.

kvantiteta - (lat. quantitas) količina, veličina.
________________________________________
L

laž - svjesna neistina.

logika - (grč. logos = riječ, govor, razum, zakon) dio filozofije koji izučava ispravnost oblika misli.

logicizam - (grč. logos = riječ, govor, razum, zakon) filozofsko-logičko usmjerenje koje ističe logiku kao temeljnu filozofsku disciplinu. U 20. stoljeću razvija se logicistički pravac koji traži nezavisnost logike od nauke o bitku (ontologije). Russell uvodi pojam "trećeg carstva čistih misli" želeći istaknuti da predmet logike nije ni realnost ni mišljenje.

logos - (grč. logos = riječ, govor, učenje, razum, pojam, razlog, dokaz, istina, zakon, riječ Božja) jedan od najvažnijih filozofskih pojmova, ali i različito poimanih u različitim filozofijama. Nakon Heraklita, koji taj pojam uvodi, riječ logos u antici još koriste stoici u svom etičkom učenju. Filon Aleksandrijski, želeći spojiti židovska mistična učenja s grčkom filozofijom poistovjećuje logos s Riječi Božjom.
________________________________________________________________________________

LJ

ljubav - snažan doživljaj privrženosti koji prati briga za predmet ljubavi, čija se dobrobit želi zbog njega samoga jer je on upravo u svojoj posebnosti to što se voli. Stoga za razliku od sebičnosti, ljubav ne sadrži težnju k vlasti kojom bi se predmet ljubavi podredio vlastitoj volji.
________________________________________
M

majeutika - (grč. maieutike tekhne = vještina porađanja) istraživački postupak kod Sokrata. Faza razgovora gdje nakon negativne faze (ironije) koja navodi sagovornika da posumnja u svoje stavove, učitelj iz sagovornika izvlači (''porađa'') istinu koju svako nosi u sebi (kojom je ''bremenit'').

maksima - (lat. maximus = najveći, najviši) pravilo za život, načelo. Mudra izreka.

marksizam - filozofsko, političko i ekonomsko učenje Karla Marxa i Friedricha Engelsa te njihovih nastavljača. Osnovna misao marksizma mogla bi se sažeti u postavku da je čovjek biće prakse koje istorijski izgrađuje sebe i svoj svijet, no tako da svoje djelo u određenim okolnostima ne prepoznaje kao svoje nego kao nešto tuđe i njemu suprotstavljeno.

mašta - sposobnost oživljavanje doživljaja nezavisno o neposrednim čulima. Sposobnost slaganja, stvaranja novih cjelina od različitih dijelova prethodnih doživljaja ili misli.

materija - (lat. materia = građa, tvar; od mater = roditeljka) Tvar. Ono što je u vremenu i prostoru nezavisno o subjektu koji  to može ali ne mora percipirati.

materijalizam - (lat. materialis = tvaran) ontološka nauka koja uči da je u osnovi zbilje materija. Duh i ideje su samo izvedeni oblici materije. Izvorni začetnik materijalizma jest Demokrit sa svojim učenjem o atomima. Marx uvodi novi oblik materijalizma, tzv. socijalnog materijalizma (istorijski materijalizam) tj. uslovljenost društvenih oblika svijesti ekonomskim činiocima.

mehanicizam - (grč. mekhane = umjetna sprava, stroj) učenje koje sve pojave u svijetu, uključujući i život i dušu, nastoji objasniti mehaničkim zakonima, odnosno fizikom i hemijom (koja je opet svodiva na fiziku). Ključno je za takav pristup odbijanje bilo kakvog objašnjenja iz svrhe (teleologija).

metafizika - s one strane prirode. Najosnovnija filozofska disciplina. Proučava prve izvore, principe, uzroke onoga stvarnoga, onog što jeste.

metoda - (grč. methodos = put) postupak kojim se nastoji dostići neki cilj. Smišljen postupak istraživanja, obrazlaganja i djelovanja uopšte.

mimezis - oponašanje, imitacija. Platon pojmom mimezis degradira umjetnost. nazivaći je "gorom od stvarnosti". Umjetnost je mimezis, oponašanje stvarnosti, a sama stvarnost mimezis ideja, idealnog svijeta.

misticizam – pogled na svijet koji naglašava tajanstveno, razumski neobjšnjivo, natprirodno, intelktualno nedohvatljivo. Jedini pravi način spoznaje jest stapanje s apsolutom, Bogom. Često korišten pojam za okultizam tj. iracionalno, iskrivljeno, izvrnuto veličanje dijelova nekog učenja.

mit - (grč. mythos = riječ, govor, priča) slikovita priča o postanku svijeta, bogova i ljudi.

mnjenje - nepouzdana i nedovoljno zasnovana misao o nečemu.

moć - ono po čemu neko biće nešto može ako za to postoje dovoljni uvjeti, ''možnost''.

mogućnost - ono što još nije i ne mora, ali može biti. Otvorenost za buduće koje nije nužno (za razliku od prošloga).

monada - neprotežan jednostavni bitak. Leibnitz naziv koristi za ukazivanje da se svijet sastoji od beskonačno bitaka. Monade još naziva i "duhovnim atomima".

monizam - (grč. monos = jedan) stanovište da se sva raznolikost pojava može svesti na samo jedan početak (npr. materijalizam ili idealizam su monizmi). Različito: dualizam, pluralizam.

moral - (lat. mor, moris = običaj, volja, pravilo; pl. mores = vladanje, ćud) skup nepisanih pravila koja određuju međusobne odnose ljudi i njihovo ponašanje. Moral određuje šta je dobro, a šta zlo. Moralno djelovanje je utemeljeno na svijesti o tome ''šta treba biti'' (dakle, ne na činjenicama).
________________________________________

N

narav - skup bitnih svojstava nekog bića; ćud, osobine ličnosti.

narod - ukupnost ljudi povezanih osjećajem zajedništva na osnovi jezika, običja, vjere, tradicije, odnosno kulture uopšte. Na određenom stepenu političke organizacije, vezano za raspad feudalnog poretka, narod se uspostavlja kao nacija.

nauka – ( (lat: scientia - znanje; grčki: "episteme је skup svih metodički skupljenih i sistematski sređenih znanja , kako opštih tako i onih u nekom specifičnom području ili aspektu stvarnosti.

nativizam - stanovište koje uči da su određene ideje, pojmovi, slike, predodžbe urođeni, "već oduvijek u čovjeku".

nihilizam - filozofski pogled na svijet da ništa stvarno ne postoji, a još manje da nešto možemo spoznati. općenito znači nepostojanje načela, principa, ideala, ponekad poputno amoralno stanovište.

nominalizam - srednjevjekovno učenje da su svi pojmovi tek puki naziv koji smo pridodali nečem realnom, i da bez naših umova nikako ne postoje.

norma - (lat. norma) pravilo, propis. normativno je ono što nešto izričito propisuje. normalno je ono kako stvari u pravilu jesu.

nužno - ono što nikako ne može biti drugačije.
________________________________________

O

običaj - svojstvo zajednice da ima i poštuje određene običaje, odnosno ustaljene načine života i djelovanja koji se kao takvi poštuju i prenose s naraštaja na naraštaj.

objašnjenje - postupak kojim se određuju odnosi među stanovitim pojavama, njihova međusobna uslovljenost; postupak kojim se odgovara na pitanje ''zašto'' je nešto upravo takvo kakvo jeste.

odgovornost - spremnost da se odgovara za učinjeno, spremnost da se u potpunosti snose posledice svojih postupaka.

ontologija - (grč. ontos = uistinu, doista, zbilja   logos = govor) filozofska disciplina koja istražuje ono po čemu jeste sve što jeste, bitak. Ontologija pita o prvim uzrocima i počecima svega postojećeg.

ortodoksan - (grč. orthos = pravi   doksa = mnijenje) pravovjeran; onaj koji kruto bez kolebanja stoji uz neko učenje.

osjećaj - čuvstvo; intuicijom osviješten doživljaj određenog stanja duha.

osjet - doživljaj izazvan podražajem, djelovanjem na čulo (osjetilo).

osoba - ''o sebi'' postojeće samostalno ljudsko biće; samosvjestan subjekt. Pojedinac koji ima izgrađenu posebnost (ososbnost), odnosno ono nešto po čemu se razlikuje od svih drugih jedinki.

otkriće - značajan nalaz, ili češće, značajan pronalazak (rezultat istraživačkog rada). Otkriće se često brka s izumom, no otkriće može biti samo ono što jeste na neki skriveni način i prije tog od-krivanja.

otuđenje - zbivanje u kojem nešto vlastito postaje tuđe. Zbivanje u kojem nešto što pripada biti čovjeka postaje njemu tuđe i suprotstavljeno.
________________________________________
P

panlogizam - (grč. pan = sve   logos = razlog, um) Hegelovo učenje da je um (logos) osnova svega događanja u Svijetu. Logos se odvija i njegovo odvijanje se manifestuje svim pojavama i stvarima.

panteizam - (grč. pan = sve   theos = bog) učenje da je Svijet prožet Bogom, da je Bog imanentan svijetu. Svijet i Bog su isto (Spinoza: bog ili priroda).

paradigma - (grč. paradeigma = uzor, primjer) obrazac, primjer, šablona. U znanosti: od znanstvene zajednice opšteprihvaćeni obrazac pristupa predmetu proučavanja.

patristika - doktrine crkvenih otaca (pater) u svrhu odbrana vjere od pogana i različitih hrišćanskih sekti. Nastala usled burnih društveno-političkih događaja i sveopšteg pada morala društva u rimskom carstvu.

perfekcionizam - etičko učenje da je cilj svakog moralnog djeovanja savršenost, perfekcija.

pluralizam - (lat. plures = mnogi) učenje da se neka cjelina sastoji od više početaka (naime više od dva - različito je monizam i dualizam). Najpoznatije je pluralističko učenje Leibnizovo po kojem postoji beskonačno bitaka (monada, duhovnih atoma).

početak - pratvar, ono iz čega prvobitno sve proizlazi, nastaje; izvorište, praizvor svega.

pojam - misao biti predmeta.

pojava - ono što je dostupno opažanju.

pokus - postupak kojim se u kontrolisanim uslovima izazivaju pojave radi njihovog proučavanja.

politika - (grč. polis = grad, država; politikos = građanski, državni, javni) svako nastojanje oko uređenja zajedničkog života ljudi; ukupnost djelovanja usmjerenih na upravljanje društvom, odnosno državom; skup javnih poslova vezanih za vlast i upravljanje državom.


posledica - ono što nužno slijedi iz uzroka.

potreba - ono što nedostaje; osjećaj nedostatka nečega nužnog za život ili za cjelovitost nečega.



pozitivizam - (lat. positivus = potvrdan, utvrđen) učenje koje smatra da se spoznaja mora ograničiti na ono što je moguće iskustveno provjeriti. Izražava se najbolje mišlju Comtea: odsada ljudski duh napušta apsolutna traganja. Stoga pozitivizam kao stvarnu spoznaju priznaje jedino iskustveno znanje - pa takvom želi vidjeti i filozofiju. Bloch ovo stanovište naziva "žabljom perspektivom".

poziv - djelatnost kojom se netko bavi jer se upravo za nju osjeća pozvanim, na nju ga navodi vlastito unutrašnje određenje, ''čuje unutrašnji poziv'' na nju.

pažnja - upravljenost svijesti na što, sabranost.

pragmatizam - (grč. pragma = djelo, radnja) učenje koje naglašava korist u ljudskom djelovanju isključivim mjerilom vrijednosti teorije. Po Wiliamu Jamesu ideja nije ništa drugo nego plan djelovanja, a sud ima smisla jedino ako donosi praktičnu posledicu. Ovaj stav odražava duh američkog čovjeka, a Russell to naziva "ekstremnim pozitivizmom"

pravilo - stalan odnos.

pravo - ukupnost državnih i međunarodnih zakona i propisa koji određuju odnose među pojedincima i prema zajednici. Takođe i ono što pravnoj osobi pripada po zakonima i propisima. Biti u pravu = misliti ili izražavati nešto istinito.

predrasuda - o nekome ili nečemu unaprijed prihvaćen stereotipan sud, bez kritičkog preispitivanja.

predestinacija - preodređenje. Krajnje teističko gledište po kojemu Bog preodređuje sve, čak do te mjere da potpuno odbacuje slobodu volje čovjeka. Čovjek je potpuno bespomoćan u rukama Boga i ne može ništa protiv sudbine koju mu je Bog preodredio (predestinirao). Predestnacija je bila predmet žestokog spora između Katoličke crkve i protestantizma.

predmet - objekt, ono što je postavljeno nasuprot svijesti (''metnuto-pred'' duh).

princip - (lat. principium = početak, izvor, temelj, uzrok) osnovni stav, načelo.

priroda - sve što postoji nezavisno od čovjeka, što je samo po sebi.

probabilizam – pogled na svijet da nikakvo znanje nije sigurno, nego da je manje ili više vjerovatno (probabilno).

problem - (grč. problema = klisura, strma obala) teško pitanje koje treba riješiti. Takođe i ono što otežava rješenje nečega.

prosvetiteljstvo - pokret usmjeren na podizanje opšteg nivoa znanja. Kulturni, posebno filozofski pokret Evrope u 18. stoljeću, osobito u Francuskoj. Odlikuje ga vjera u razum koji će - kako vjeruju prosvetitelji - prije ili kasnije naći odgovore na sva pitanja koja se postavljaju pred čovječanstvo. U toj vjeri su francuski prosvetitelji izradili Enciklopediju svog dotadašnjeg znanja i učinili ga dostupnim širokom krugu čitalaca.

protivrječnost, protivrječje - odnos dvaju sudova koji se međusobno isključuju. Ono što se samo sebi suprotstavlja.
________________________________________
R

racionalizam - (lat. ratio = um, razum) spoznajnoteoretski pravac koji uči da je pravo mjerilo spoznaje razum. Racionalizam ne negira iskustvo kao jedno od važnih metoda spoznaje, ali primat u spoznajnom procesu daje razumu. Na Lockeovu empirijsku tvrdnju da: ''Ništa nije u umu što prije toga nije bilo u čulima'', racionalist Leibniz odgovara: ''Osim uma samog''.

razlog - uslov valjanog mišljenja; određena misao/sud o kojoj zavisi neka druga misao/sud. Misao koja omogućava neki zaključak.

razmišljanje - raščlanjeno mišljenje; mišljenje kojim se neki predmet pojmovno raščlanjuje.

razum - spoznajna moć duha kojom on stvarnost fiksira u dijelove i u odnose među dijelovima.

realizam - (lat. res = stvar, realis = stvaran) spoznajnoteoretski pravac koji tvrdi da stvarnost (realnost) postoji nezavisno o svijesti i da svijest tu realnost spoznaje. Takođe, nasuprot nominalizmu, realizam spoznaje ne smatra pukim konvencijama, nego nečim što je doista stvarno.

redukcionizam - učenje da se cjelina načelno može svesti na jednostavne sastojke. Najčešće se svodi na učenje kako se sve biološke i psihološke pojave u načelu mogu objasniti kao fizikalne i hemijske pojave. suprotno: holizam.

religija - (lat. religere = sabrati, skupiti, povezati, religio = zdušnost, povezanost oko nečega, vjera) vjeroispovijest; skup vjerovanja i postupaka kojim je određen čovjekov odnos s božanskom moći (ili božanskim moćima).

revolucija - (lat. revolvere = obrtati, natrag valjati) preokret, obrat, nagla korjenita promjena, prekid toka evolucije neke pojave koji za rezultat ima bitno novu pojavu.
________________________________________

S

samosvijest - svijest koja ima za predmet samu sebe; svijest o samome sebi kao jedinstvenome ''ja''. Prepoznavajući u sebi bitnog činioca svijeta, samosvijest je ujedno i svijest o vlastitoj vrijednosti.

savjest - svijest pojedinca o (ne)ispravnosti vlastitih djela. Vrednovanje vlastitih djelovanja u odnosu na sebe i druge.

scijentizam – pogled na svijet koji daje primat naučnom soznavanju Svijeta i eksperimentalnoj metodologiji, a filozofsko, religijsko i umjetničko gledište stavlja u drugi plan

sekularizacija - (franc. secularisation = posvjetovljenje, od lat. saecularis = stoljetni) pretvaranje crkvenog u svetovno; proces kojim nešto što je bilo pod crkvenom vlašću biva predato državi na upravljanje. Istorijski je svakako bila presudna sekularizacija obrazovanja, odnosno školskog sistema.

senzualizam - učenje koje cjelokupno saznanje svodi na čulne doživljaje, pa ipak ostavlja jednu nečulnu aktivnost: pažnju (Kondijak); fig. sklonost čulnim uživanjima. Senzualističko učenje najbolje odražava misao Lockea:nema ničega u razumu što prethodno nije bilo u čulima.

skepsa - (grč. skepsis = razmatranje, promišljanje) sumnja, nepovjerljivost. Descartes uvodi pojam metodičke sumnje, tj. naglašava kako se svako istraživanje bilo koje vrste rađa iz sumnje da nešto nije.

skepticizam - (grč. skepsis = razmatranje, promišljanje) učenje koje govori da spoznaja nije moguća zato svaka teza ima svoju jednakovrijednu antitezu. Životni je ideal suzdržavati se od donošenja bilo kakvih sudova.

skolastika - ustaljeni naziv za srednjevjekovnu filozofiju.
Naziv je kasnije dobio pogrdno znaačenje jer je srednjevjekovna filozofija nekritički kretala od istine nekih crkvenih i biblijskih istina nastojeći ih racionalno objasniti.

slučaj - ono što se zbiva nenamjerno, ili ono što se zbiva bez ikakvog (ili barem shvatljivog) uzorka.

smisao - bit onoga o čemu se razmišlja, misao vodilja; ono po čemu je nešto razumljivo; svrha.

socijalizam - u filozofiji politike prijelazna faza ka ostvarenju komunizma kao besklasnog društva u kojem ne postoje izrabljivanja, države budućnosti.

sofisti - (grč. sofistes = mudrac, vještak) grčki putujući "filozofi". Diljem grčkog svijeta punili su teatre i naplaćivali ulaznice za svoje govore. Ujedno i prvi profesionalni prosvjetitelji u istoriji. Cilj im je bio po svaku cijenu ostvariti uspjeh u raspravi s nekim, bez obzira na istinitost.

sofistika - naziv pogrdne konotacije za nekoga ko u raspravi namjerno izvodi krive zaključke u svrhu "pobjede" nad sagovornikom. Dobio naziv po sofistima.

solipsizam - (lat. solus = jedini   ipse = sam) spoznajnoteoretski pravac koji uči da postoji samo "ja". Jedino što postoji je svijest sa svojim doživljajima; ništa izvan toga se ne može dokazati.

spekulacija - (lat. speculatio = posmatranje) umovanje; čisto, od iskustva nezavisno, teoretsko istraživanje.

spoznaja - djelatnost kojom čovjek utvrđuje istinu; takođe i rezulutat te djelatnosti (naime znanje).

spoznajna teorija - filozofijska disciplina koja istražuje porijeklo, predmet, vrijednost i mogućnost spoznaje; koja istražuje što je to znanje i kako ga dokučiti.

stoicizam - (grč. stoa = trijem) rimsko-helenističko filozofsko učenje koje se najprije bavi etičkim problemima, kao što su savladavanje emocija, samodovoljnosti. Bave se i pitanjem logosa kao vječne, nepromijenjive zakonomjernosti, te pitanjem kako živjeti u skladu s tom zakonomjernošću. Marko Aurelije, rimski car, bio je jedan od stoika.

svijest - osnovni doživljaj po kojem svi ostali doživljaji bivaju stalno spoznati i praćeni. Svijest je takav elementarni doživljaj koji se ne da izvanjski odrediti jer određenje bilo čega upravo pretpostavlja prisutnost svijesti, pa je sve nužno određeno njome. Svijest se stoga spoznaje kao samosvijest. No, u nemogućnosti da samu sebe potpuno postavi kao svoj predmet, svijest nužno izmiče samoj sebi (odnosno, samoj sebi kao predmetnom mišljenju, dakle kao svijesti kao razumu).

svijet - sve što jest kao predmet, sveobuhvatnost svih predmeta.

svrha - krajnji cilj određenog djelovanja.
________________________________________

T

tabula rasa - (lat. tabula = ploča, rasus = ostrugan, neispisan) prazna, neispisana ploča. Učenje da se dijete rađa lišeno bilo kakvih sklonosti te da ga se po volji ''odgajača'' može oblikovati na bilo kakav način.

tehnika - (grč. tekhne = umijeće, vještina) postupak ili sredstvo prilagođeni postizanju nekog cilja; svrsishodan način uporabe određenih sredstava, oruđa; takođe, i sama ta oruđa.

teizam - (grč. theos = bog) stajalište po kojemu je Bog svijet stvorio, njime aktivno upravlja i postoji odvojen od svijeta.

teleologija - (grč. telos = svrha   logos = govor) objašnjenje pojava sa stajališta svrhe zbog koje postoji i zbog koje je baš takva kakva jest. Takođe i učenje po kojem svaka stvar (ili barem sve što je živo) ima svoju svrhu koja je bitno određuje.

teologija - (grč. theos = svrha   logos = govor) nauka o Bogu. Najčešće polazi od religijske objave koju nastoji razumno objasniti i predočiti, ne dovodeći pri tom u pitanje božanstvo same objave.

teorem - (grč. theorema = ono što se razmatra,) postavka koja je logički izvedena u okviru nekog sistema ili teorije.

teorija - (grč. theoria = gledanje, posmatranje) misaono posmatranje, odnosno razmatranje čiji je cilj spoznaja. Skup neprotivrječnih postavki kojima se objašnjava neko područje pojava.

totalitarizam - (lat. totus = cio, čitav, sav) način vladavine u kojem država kao sredstvo jedne autoritarno ustrojene stranke ili skupine kontroliše sav javni život (sužavajući područje privatnosti samo na ono što je izvan njenog interesa).

tradicija - (lat. traditio = predaja, predanje) prvenstveno usmenim predanjem sačuvana prošlost; predanjem očuvana kultura; običaji i vrijednosti koji se prenose s naraštaja na naraštaj.

transcedentalan - (lat. transcendere = prijeći preko, prestupiti, prekoračiti) neovisan o iskustvu. U Kanta preduslov iskustva, ono što prethodi svakom iskustvu i uslovljava ga (a to su prostor, vrijeme i forme mišljenja).

transcedentan - (lat. transcendere = prijeći preko, prestupiti, prekoračiti) onaj koji je s one strane iskustva. Nemoguć za spoznati. Za Kanta je stvar po sebi transcedena tj. nemoguća za spoznati.

tvar - građa; ono od čega se sastoje stvari.
________________________________________

U

um - u širem smislu cjelina čovjekovih duhovnih moći, ili isto što i duh; u užem smislu skup svih čovjekovih spoznajnih moći.

umjetnost - stvaralačka djelatnost (i njezini ukupni rezultati) koja na čulnom području proizvodi nešto doživljajno vrijedno (a ne tek korisno).

utilitarizam - (lat. utilis = koristan) pogled na svijet koji drži da je korist svrha i jedini kriterij moralnog djelovanja. Dobro je ono što je korisno.

utopija - (grč. u = ne   topos = mjesto) idealna zamišljena zemlja ili zajednica u kojoj vladaju savršeni društveni odnosi. Utopije su opisivali ponajprije Th. More (od koga potiče naziv), Campanella, Bacon…   Ponekad je satirično i ironično tretirana (Swift i Orwell).

uslov - ono što je potrebno da bise nešto zbilo; određena okolnost o kojoj nešto ovisi; okolnost koja nešto omogućava. Nužnim uslovom (conditio sine qua non) za nešto naziva se onaj uslov bez kojega to nešto nije moguće. Dovoljan uslov je onaj kojim to nešto postaje nužno. Neki uslov samim tim što je nužan ne mora biti i dovoljan.

uzročnost - nužna i pravilna povezanost uzroka i posledice.

uzrok - skup svih nužnih uslova; ono po čemu se nešto dogodilo; ono što nužno proizvodi nešto drugo kao svoju posledicu.

uživljavanje - osjećajno stapanje, poistovjećivanje subjekta s nekim ili nečim; empatija.
________________________________________

V

vitalizam - (lat. vitalis = životan, životvoran) učenje koje naglašava da se život ne može objasniti mehanički, kao niz bioloških i hemijskih uzročnosti već traži poseban pristup. Bit života se može spoznati jedino intuicijom, neposrednim uviđajem. Po Bergsonu razum je podoban za promišljanje beživotne materije, ali u bit života može prodrijeti samo neposredno saosjećanje, životna intuicija. Suprotno: mehanicizam.

vlast - mogućnost potčinjavanja drugih ljudi zasnovana na prisili.

voluntarizam - gnoseološki pravac koji primat daje volji kao najvažnijoj metodi životnih spoznaja. najpoznatije voluntarističe koncepcije su Aurelija Augustina i Schopenhauera.

volja - svojstvo ili sposobnost duha da nešto hoće; usmjerenost duha na nešto.

volja za moć - težnja živog bića da uveća i umnoži svoju bit, dakle potvrđivanje živog bića kao živog, naime kao onog koje ima moć rasta i razmnožavanja. Čovjekova volja za moći je volja za ostvarenjem vlastitih stvaralačkih moći.

vrijednost - ono što je cilj čovjekova djelovanja, ono čemu se teži, do čega je ljudima stalo. Ono što vrijedi (vrijednosti ne postoje, nego važe, vrijede) dobro, lijepo, sveto, itd.

vrlina - krepkost, poželjno svojstvo duha, duše; sposobnost djelovanja u skladu s određenim vrijednostima. sposobnost moralno valjanog djelovanja.
________________________________________
Z

zaključak - misao o tome da iz jednog ili više sudova nužno slijedi novi sud (konkluzija)

zakon - postojan red pojava, način na koji se nešto mora odvijati. Opšti propis, strogo propisan oblik djelovanje.

zbilja - cjelokupnost svega što kao stvarno ili zamišljeno doista jest, a nije tek mogućnost ili priviđenje.

zbivanje - određena povezanost pojava u vremenskom slijedu. s-bivanje, ono što vremenski biva zajedno.

zdrav razum - općenito prihvaćeni način mišljenja; opšte, zajedničko mišljenje (u nekim jezicima se tako i naziva: franc. sens commun, engl. common sense - zajedničko mišljenje). iako svako mišljenje sebe poima kao zdravo, ipak se kao takvo društveno nameće ono koje je u toj zajednici najzastupljenije. Stoga je zdrav razum mišljenje koje je zasnovano na predrasudama neke zajednice.

zlo - ono što ne bi trebalo biti. Suprotno: dobro.



znanje - rezultat spoznaje, ono što se zna. Ono što se može dokazati ili je rezultat neposrednog uvida svijesti.


________________________________________________________________________________


Poslednji put izmenio Jurivaka dana Sre Nov 16, 2011 1:57 pm, izmenio ukupno 10 puta

Jurivaka
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1705
Datum upisa : 22.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Fristajlo taj Pon Nov 14, 2011 6:38 pm

Паметно...  

Fristajlo
Član
Član

Broj poruka : 19651
Datum upisa : 17.03.2010
Lokacija : Beograd

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Jurivaka taj Pon Nov 14, 2011 11:06 pm

Fristajlo ::Паметно...  
Ima poneka štamparska greška, pa ću to ispravljati kada stignem.

Jurivaka
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1705
Datum upisa : 22.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od slavena taj Pon Nov 14, 2011 11:22 pm

zaključak - misao o tome da iz jednog ili više sudova nužno slijedi novi sud (konkluzija)

A sta kad se usled nekih glupih predpostavki koje iskonstruisemo u svojoj glavi dodje do pogresnog zakljucka?

Kako se zove taj pojam, ima li i on ime u filozofiji?

slavena
Član
Član

Broj poruka : 19245
Datum upisa : 06.04.2010
Lokacija : sever

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Pon Nov 14, 2011 11:29 pm

Silogizam, i entinem. Jebem li ga. Što će ti to?

Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vidra taj Pon Nov 14, 2011 11:37 pm

A sta kad se usled nekih glupih predpostavki koje iskonstruisemo u svojoj glavi dodje do pogresnog zakljucka?
pa zar to nema veze sa logikom?

Vidra
Član
Član

Broj poruka : 10661
Datum upisa : 25.03.2010
Lokacija : Bgd

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Pon Nov 14, 2011 11:41 pm

Ima. Al' mož' da ima i veze sa ženskom logikom. Što je ovde verovatnije.

Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Avramova taj Uto Nov 15, 2011 12:05 am

Vulin ::Ima. Al' mož' da ima i veze sa ženskom logikom. Što je ovde verovatnije.

Pre nego što pročitam uvodni post samo jedna opaska. Vulin, od kada se logika deli na dve discipline od kojih je jedna "ženska logika"?

P.S. Tema je prekrasna. Pisaću samo da nabavim miša.

____________________________________________________________________________________
Πάντα ῥεῖ
Метнуше замку ногама мојим и стегоше душу моју,
ископаше преда мном јаму и сами падоше у њу. (Псалм Давидов, 57.6)

Avramova
Administrator
Administrator

Broj poruka : 67334
Datum upisa : 07.03.2010

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Uto Nov 15, 2011 12:19 am


Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Uto Nov 15, 2011 12:23 am


Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Uto Nov 15, 2011 12:25 am


Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Uto Nov 15, 2011 12:38 am

Valjda se Jurivaka neće naljutiti što mu kvarim temu.

Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Jurivaka taj Uto Nov 15, 2011 1:01 am

Vulin ::Valjda se Jurivaka neće naljutiti što mu kvarim temu.
Ja ne, ako se moderator ne naljuti.
Uzgred, vjerovatno si pogrešno otkucao entinem, umjesto entimem. To je više izraz koji se koristi u logici nego u filozofiji.

Jurivaka
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1705
Datum upisa : 22.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od inspy taj Uto Nov 15, 2011 1:06 am

да, ово са купаћим је шиз, има тога превише..шминка,високе штикле нпр...која је ту логика да се ломиш (ово ми омиљена реч-ШТИКЛА :albino: )
него, чудно како нема толико женских филозофа............

inspy
Član
Član

Broj poruka : 3240
Datum upisa : 09.04.2010
Lokacija : Бгд.

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Fraya taj Uto Nov 15, 2011 2:25 pm

Jurivaka ::
Vulin ::Valjda se Jurivaka neće naljutiti što mu kvarim temu.
Ja ne, ako se moderator ne naljuti.
Uzgred, vjerovatno si pogrešno otkucao entinem, umjesto entimem. To je više izraz koji se koristi u logici nego u filozofiji.

Ma ne brini, niko se nece naljutiti,Mozda eventualno ja ,jer smatram tvoju temu jako zanimljivom,
ali kada vidim neke gole zene koje Vulin stavlja,motive ne razumem,onda ces verovatno
sam citati svoju temu. Kao da namerno neko zeli da ti torpedira temu,.Meni je to neshvatljivo,
ali ne znaci i da ne postoji.

Fraya
Član
Član

Broj poruka : 2139
Datum upisa : 19.04.2010
Lokacija : suncana strana sokaka

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Jurivaka taj Uto Nov 15, 2011 2:55 pm

Fraya ::

Ma ne brini, niko se nece naljutiti,Mozda eventualno ja ,jer smatram tvoju temu jako zanimljivom,
ali kada vidim neke gole zene koje Vulin stavlja,motive ne razumem,onda ces verovatno
sam citati svoju temu. Kao da namerno neko zeli da ti torpedira temu,.Meni je to neshvatljivo,
ali ne znaci i da ne postoji.
Pa, sad, nisu ni meni shvatljivi Vulinovi motivi da na ovu temu lijepi gole žene, em je to nespojivo sa temom, em je čisti spam. Međutim, o tome računa trebaju voditi moderatori koji su zaduženi za ovaj dio foruma. Very Happy

Jurivaka
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1705
Datum upisa : 22.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Fristajlo taj Uto Nov 15, 2011 3:26 pm

Vulin je razuman tip, i ne verujem da mu je bila namera da ometa temu; možda ilustracije njegovih teza nisu baš za ovu temu, ali ne može se reći da nisu i precizne...
Sve u svemu, ne verujem da će nastaviti s tim, pa vi nastavite sa temom...

Fristajlo
Član
Član

Broj poruka : 19651
Datum upisa : 17.03.2010
Lokacija : Beograd

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Miško taj Uto Nov 15, 2011 3:49 pm

Filozofija - Nauka, koja proučava prirodu sveta,njegovo uređenje i položaj čoveka u njemu; proučavanje bit i bistva onoga što jeste; sposobnost razmišljanja , raspravljanja o opštim životnim pitanjima. A ponekad i -"mlaćenje prazne slame"...

Miško
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1847
Datum upisa : 19.03.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Miško taj Uto Nov 15, 2011 3:56 pm

Avramova ::[P.S. Tema je prekrasna. Pisaću samo da nabavim miša.
Avi, gde ti to miš pobeže ?

Miško
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1847
Datum upisa : 19.03.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Uto Nov 15, 2011 5:05 pm

@ Jurivaka

Hvala za mirnu i trezvenu reakciju. Stoički si to podneo. Nije mi bila namera da ti upropaštavam temu, ali General je pitao, pa sam morao da joj ilustrujem. To si uostalom već skont'o.
Uzgred, vjerovatno si pogrešno otkucao entinem, umjesto entimem. To je više izraz koji se koristi u logici nego u filozofiji.
Moguće, jebem li ga. Davno beše... Nego, šta ono bi logika? Pa valjda deo filozofije koji se bavi misaonim procesima i zakonitostima ispravnog zaključivanja...

@ Fraja

Da si muško - skontala bi. I turala bi gole žene svuda.


@ Fristajlo.

Evo, neću. "Keve mi Nevenke". Nema golih žena.
Bar na ovoj temi.


@ General

U, jeb'o te, ja mislio da za pisanje koristiš tastaturu.

Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Jurivaka taj Uto Nov 15, 2011 5:36 pm

Vulin ::@ Jurivaka

Hvala za mirnu i trezvenu reakciju. Stoički si to podneo. Nije mi bila namera da ti upropaštavam temu, ali General je pitao, pa sam morao da joj ilustrujem. To si uostalom već skont'o.
Uzgred, vjerovatno si pogrešno otkucao entinem, umjesto entimem. To je više izraz koji se koristi u logici nego u filozofiji.
Moguće, jebem li ga. Davno beše... Nego, šta ono bi logika? Pa valjda deo filozofije koji se bavi misaonim procesima i zakonitostima ispravnog zaključivanja...
.
logika - (grč. logos = riječ, govor, razum, zakon) dio filozofije koji izučava ispravnost oblika misli.
Kao što vidiš to je i napisano u objašnjenju riječi "logika". Ona je dio filozofije i ima još mnogo specifičnih izraza koji se striktno odnose na logiku, a kojih nema u ovom malom leksikonu. Možda se i oni mogu ovdje dodati, a to može uraditi svako od nas ako to želi. Jedini uslov za redakciju leksikona je da redaktor mora biti punoljetan i ozbiljan

Jurivaka
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1705
Datum upisa : 22.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Vulin taj Uto Nov 15, 2011 5:43 pm

E, do пениса!


Poslednji izmenio Fristajlo dana Uto Nov 15, 2011 6:10 pm, izmenjeno ukupno 1 puta (Razlog : изменио модератор, јербо је преходна верзија била мало, онако, јел'те...)

Vulin
Član
Član

Broj poruka : 7987
Datum upisa : 28.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Jurivaka taj Uto Nov 15, 2011 8:34 pm

Vulin ::E, do пениса!
Filozovski, nema šta!

Jurivaka
Počasni član
Počasni član

Broj poruka : 1705
Datum upisa : 22.09.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Prince taj Sre Sep 09, 2015 10:44 am

ab alio – a se – (lat. = od drugoga – od sebe), skolastički izrazi: ab alio označuje da biće nema uzrok vlastitog postojanja niti od sebe niti u sebi, – to su kontingentna, nenužna bića; a se označuje biće koje od sebe i u sebi ima počelo i razlog vlastitog postojanja, – to je nužno biće, Bog.

abdukcija – (od lat. abducere = odvesti), je silogističko zaključivanje u kojem je major siguran no iz kojeg se ne izvodi siguran zaključak radi nesigurnosti minora. A. naznačuje općenite hipoteze ili ideje koje dedukcija razvija, a indukcija dokazuje ili opovrgava. Abdukcija, za razliku od indukcije i dedukcije, ne dovodi do sigurnog zaključka. Aristotelov primjer a. je: znanje se može poučavati (siguran major); pravda je neko znanje (vjerojatan minor); dakle pravda se može poučavati. A. je vrsta hipotetičkog zaključivanja koji se temelji na prijašnjem iskustvu. Korištenje takvog zaključivanja opravdava se time što je često to jedini mogući način određivanja racionalnog ponašanja u budućnosti i tumačenja novih fenomena. Odgovara grčkom izrazu άπαγωγή.

ab esse ad posse valet illatio, a posse ad esse non valet – (lat.), skolastičko načelo o odnosu između mogućnosti opstojanja i stvarnog opstojanja. Naime, ako nešto stvarno opstoji onda se mora zaključiti da je njegovo postojanje moguće, ali ne vrijedi i obratno tj. da će ono što je moguće sigurno i opstojati.

ab intrinseco – ab extrinseco – (lat. = iznutra – izvana), tim izrazima skolastički filozofi označuju gdje se nalazi razlog zbiljnosti neke odrednice (determinacije) bića, u njegovoj vlastitoj biti (esenciji) ili izvan biti dotičnog bića.

abnormalno – (od lat. abnormis = nepravilan), ono što nije u skladu s nekim pravilom, normom.

accidens – (lat. = pripadak, što se pridodaje; grč. συμβεβηκός). Akcident (prigodak, pripadak) je takovo biće koje pretpostavlja drugo biće što već ima svoj vlastiti osnovni bitak i kojem je ono daljnje određenje. (Accidens est ens quod supponit aliud ens quod iam habet suum esse primum et cuius est ulterior determinatio – Šanc). Druge su definicije: “Accidens est ens cui competit esse in alio”; “Accidens est ens in alio”; “Accidens est ens talis essentiae, cui competit esse in alio”. Prva Aristotelova kategorija supstancija i akcidenti su korelativni pojmovi i ne mogu se razumjeti bez međusobnog odnosa. Premda su dvije različite stvarnosti, akcident se ne može ni shvatiti bez svoje naravne sposobnosti pripadanja supstanciji. Akcident je sve ono što prati supstanciju određujući je ili naznačujući promjenu. Prema Aristotelu su materijalne supstancije određene s devet primarnih akcidenata: kvalitet, kvantitet, akcija, relacija, pasija, mjesto, vrijeme, situacija i habitus.

accidens non superat perfectionem substantiae suae – (lat. = akcident ne nadilazi savršenost svoje supstancije), načelom se želi kazati da akcidenti ovise ili pripadaju supstanciji, koju određuju a kojoj prvotno pripada zbiljnost, dok opstojanje akcidenata i stupanj njihove perfekcije ovisi o supstanciji.

acervus – (lat. = hrpa), način pogrešnog dokazivanja u kome se iz djelovanja jedinke zaključuje o djelovanju skupine: npr. budući da pojedino zrno pri padu ne stvara buku, pa ni hrpa zrna, kao zbroj jedinki, ne proizvodi buku.

actus – (lat. = zbiljnost, zbilja, čin; grč. ἐνέργεια, ἐντελέχεια, Aristotelov pojam), u ontologiji actus po svom općem značenju jest ono što se nalazi u kojem ontičkom subjektu koji jest, i što je u tom biću njegov unutarnji ontički razlog da to biće jest. (Actus generatim est id, quod subiectum aliquod habet quodque ratio est, cur illud aliquod esse habeat sive aliquid sit). Actus je, dakle, pojam koji označuje bitak, ukoliko je suprotan svakom obliku privacije ili nebitku pa je kao takav neograničen. Daje se stvarima u mjeri njihove mogućnosti da ga prime. Tako je actus skupa s mogućnošću (potentia) temeljni pojam u metafizici. Actus i potentia nisu bića nego su aktivno i pasivno počelo bića. Actus znači ostvarenje stvari, predstavlja ispunjenost; a potencija označuje mogućnost ostvarenja stvari, nepotpunost i nesavršenost. Actus označuje sve što je perfekcija, potpunost, ostvarenje; dok mogućnost (potentia) označuje ono što je nesavršeno, nepotpuno, još neostvareno. U materijalnim stvarima actus se ne identificira sa samim bitkom (esse) stvari, nego samo s formom, dok se mogućnost identificira s materijom, (v. mogućnost). Kako se ta dva počela bića među sobom razlikuju, razne škole različito misle.

actus de se est illimitatus – (lat. = zbiljnost je po sebi neograničena), tim se izrazom potvrđuje da zbiljnost ne može istovremeno biti i mogućnost. Ograničavajući princip zbiljnosti na određeni način bivovanja jest bit (esentia) bića.

actus essendi – (lat. = čin bivovanja), izraz T. Akvinskog za označavanje metafizičke osnove zbiljnosti bića, odnosno bitka shvaćenog kao zbiljnost. Prema T. Akvinskom biće jest snagom čina bitka i ograničenja vlastite biti. Samo je Bog apsolutni čin bitka a sva su ostala bića sastavljena od biti i čina bitka, koji su međusobno realno različiti.

actus et potentia realiter distinguuntur – (lat. = zbiljnost i mogućnost se stvarno razlikuju). To znači da zbiljnost jest u prvotnom i vlastitom smislu, dok mogućnost jest samo ovisno o zbiljnosti. Nešto jest ukoliko je u zbiljnosti a ne ukoliko se nalazi u mogućnosti: npr. kip jest kad je figura već izrezbarena, a ne dok je samo komad bezobličnog drveta, kamena, metala…

actus in se subsistens est simpliciter infinitus – (lat. subzistentna zbiljnost je po sebi neograničena). Izrazom se želi kazati: ako zbiljnost opstoji bez ikakve mogućnosti (ograničenja, nesavršenosti) nužno je beskonačna. Takva se zbiljnost poistovjećuje s Apsolutnim bićem – Bogom.

actus non limitatur nisi per potentiam – (lat. = zbiljnost nije ograničena osim po mogućnosti). To znači da zbiljnost ne može samu sebe ograničiti, nego to čini mogućnost, od nje različit princip.

actus hominis – (lat. = čin čovjeka), čovjekovo djelovanje izvršeno po zakonima ljudske naravi (npr. kihanje), i nije uvijek isključiva oznaka ljudskog djelovanja. Actus hominis je moralno indiferentan.

actus humanus – (lat. = ljudski čin), čovjekovo djelovanje izvršeno slobodnim samoodređenjem, uporabom slobodne volje. Pripada čovjeku, kao čovjeku, ukoliko proizlazi od razuma i slobodne volje tipično ljudskih sposobnosti, koje ga razlikuju od drugih bića. Kao slobodan čin a.h. podliježe moralnoj prosudbi i može biti moralno dobar ili loš.

actus purus – (lat. = čisti čin), čista zbiljnost, savršena egzistencija, bez ikakve pasivne potencijalnosti. U skolastičkoj filozofiji actus purus je bitna oznaka za Boga (ipsum esse subsistens), obilježje najviše ontološke savršenosti Božjeg bića. Nauk se temelji na Aristotelovoj filozofiji.

adaequatio – (lat. = izjednačenje, poklapanje), ovaj pojam koristi osobito skolastička filozofija u teoriji spoznaje da označi prilagođenost (usklađenost) zamjedbe sa zamijećenim predmetom.

adaequatio intellectus ad rem – (lat. = izjednačenje razuma prema predmetu), definicija istine (nastala u IX. stoljeću), izriče mišljenje da istina u prvom redu pripada izrazima, sudovima ili tvrdnjama, ako sud izriče objektivno stanje stvari. U skolastičkoj terminologiji ta se istina naziva logička istina (veritas logica), tj. ako potvrđuje da postoji ono što postoji, i da ne postoji ono što ne postoji. Logička se istina ravna prema ontičkoj, koja je kriterij istinitosti, ne i obratno jer zbiljnost ne ovisi o tome je li spoznata od nekog stvorenog uma.

adaequatio rei et intellectus – (lat. = izjednačenje predmeta prema razumu), definicija istine T. Akvinskog (De veritate, q. 1, a. 1). U skolastičkoj terminologiji upotrebljava se pojam ontološke istine (veritas ontologica), koja pripada svakom biću i samom bitku. Ona se sastoji u transcendentalnom svojstvu svakog bića da je otvoreno za spoznaju, tj. svako biće može postati predmetom spoznaje i mišljenja, da je inteligibilno, da je razumljivo, tj. da se poklapa s intelektom, da je s njime u odnosu. Predmet se može poklapati s razumom u dva smisla: – per se: tj. prema onom razumu o kojem ovisi bivstvovanje toga bića (graditelja, pisca… u konačnici svih stvorova prema razumu Stvoriteljevu); – per accidens seu secundum quid, tj. prema prepoznavanju i prihvaćanju (secundum aestimationem): tu se predmet promatra u odnosu prema pojmu, što izriče neku bit, no koji – barem tada – ne upravlja izgradnju bivstvovanja takve biti, a uspoređuje se s tim pojmom zato, da se dotični objekt prepozna i prihvati (ili ne prihvati) kao takva bit. (Npr. ispitivanje je li neka kovina, s takvim i takvim osobinama, “pravo” zlato).

ad hoc – (lat. = za ovo), latinski izraz kojim se označuje ono što nečemu pristaje. K.R. Popper izraz koristi da označi neku hipotezu koja se može kontrolirati samo na temelju fenomena koje bi ona trebala tumačiti.

adiafora – (grč.), pojam su koristili stoički filozofi da označe stvari koje nisu ni dobre ni loše, koje ne pobuđuju nikakvo posebno zanimanje kod mudraca (npr. je li zbroj zrna pijeska na plaži paran ili neparan).

a dicto secundum quid ad dictum simpliciter – (lat.), pogreška u zaključivanju kad se na temelju tvrdnje o nečemu što vrijedi pod određenim posebnim okolnostima zaključi da vrijedi općenito: npr. pušenje pomaže kod zubobolje – dakle pušenje je zdravo.

a dicto simpliciter ad dictum secundum quid – (lat.), pogreška u zaključivanju kad se tvrdi da ono što vrijedi općenito vrijedi i u posebnim okolnostima koje nisu uzete u obzir: npr. plivanje je korisno – dakle i neplivači trebaju plivati.

adikcija – oblik zaključivanja koji se sastoji u tome da se logički zbraja više pojmova ili izreka. (Npr. Petar je dobar student; Petar je dobar sportaš; dakle Petar je dobar student i sportaš). Za razliku od silogizma u adikciji manjka medij.

adjunkcija (uključna disjunkcija, alternativa, alternacija) – logička operacija koja je neistinita samo kad su sve sastavnice neistinite; odgovara supkontrarnoj opreci.

aequivocus – (od lat. aequus = jednak i vox = glas; riječ), raznoznačan (a ujedno istozvučan), raznorodan. Primijenjeno na termin, znači istu riječ pridjenutu raznim stvarima koje su posve različite, pa zato istovremeno izriče stvarno različit sadržaj, značenje. Npr. riječju rak – naziva se životinja, bolest, zviježđe, horoskopski znak.

aequivocatio – (lat. = višeznačnost), biva kad više predmeta obilježavamo
istim terminom, ali u posve različitom značenju

afazija – (od grč. ἄ-φασις = manjak riječi), izvorno je medicinski pojam koji označuje poremećaje koji mijenjaju govor kao sredstvo razumijevanja, izricanja i formiranja misli. U užem smisli označuje ponašanje u antičkom skepticizmu kojim se odbija išta potvrditi ili nijekati, izjasniti se o pravoj naravi stvari, za koju drži da je neodrediva i nesigurna.

afekt – (od lat. affectus = duševno stanje; strast), pojam u psihologiji označuje osjećaje, emocije, koje snažno djeluju i na tjelesne promjene.

afinitet – (od lat. affinis = srodan), označuje srodnost ili težnju k jedinstvu. U logici se govori o a. dvaju pojmova koji su međusobno slični. Govori se i o a. ideja i psihičkih stanja koji se međusobno spontano privlače.

afirmacija – (lat. affirmatio = tvrdnja), u širem značenju označuje svaki čin kojim misao nešto tvrdi. U tom se smislu afirmacija poistovjećuje sa samim činom suđenja, kojim misao, svjesna svoga čina, izriče neki objekt ili sadržaj. U užem (logičkom) smislu a. je pridavanje nekog predikata nekom subjektu pomoću atributivne kopule, dok je negacija otklanjanje nekog predikata od nekog subjekta. “Affirmatio est enunciatio alicuius de aliquo” (Usp. T. Akvinski., In VI Metaph., lec.IV). U tom su smislu afirmacija i negacija međusobno kontradiktorno suprotne. Trenutak afirmacija logički i metafizički prethodi onom negacije.

aforizam – (od grč. ἀφορισμός = definicija), općenito označuje sažet i jasan izričaj rezultata osobnog razmišljanja. Pojam a. je koristio Aristotel u značenju opće definicije.

a fortiori – (lat.), vrsta analognog dokazivanja u kome se ono što se pokazalo istinitim u jednom slučaju, proširuje i na drugi slučaj, koji pokazuje još valjanije i brojnije razloge svoje istinitosti. Npr. Ticio je vrlo ljubazan prema nepoznatim ljudima, dakle a f. će biti ljubazan prema svojim prijateljima. Premda daje siguran zaključak, po svojoj logičkoj strukturi a f. je problematičan, jer se temelji na odnosu sličnosti, koji sam nije dostatna garancija sigurnosti.

agatologija – (od grč. ἀγαθός = dobar, plemenit), nauka o dobru, jedna od temeljnih dijelova klasične etike koja proučava ontološke temelje dobra i moralno dobro koje se postiže vježbanjem i učenjem.

agens – (od lat. ago 3. = raditi; djelatelj), označuje djelatnu snagu kojom se, u skolastičkoj filozofiji, označuje djelatnost razuma (intellectus agens) uz pomoć kojeg ljudski potencijalni um može spoznavati.

agens in quantum est agens, non recipit aliquid – (lat. = djelatelj, ukoliko je djelatelj, ne prima ništa). Izraz T. Akvinskog (I-II, 51, 2 ad 1) kojim se želi reći da djelatelj, aktivna moć, ukoliko daje, ne prima. Sva novost pri djelovanju kao takvom jest u onom što je aktivno izvršeno; dakle u učinku, ne u djelatelju.

agere sequitur esse – (lat. = djelovanje slijedi bitak), tim se načelom izriče da djelovanje pretpostavlja bitak, najprije biće mora postojati, da bi zatim moglo djelovati. Izriče da narav djelovanja odgovara biti stvari, tj. svako biće u svojoj djelatnosti slijedi onaj stil, što mu ga propisuje njegova bit. Nište ne može djelovati osima ako je u zbiljnosti, ako postoji, a ne ukoliko je u mogućnosti.

agnosticizam – (od grč. ἀγνωστός = nespoznatljiv), pojam je izmislio T.H. Huxley 1869. u značenju “ne znati ništa” o nekom nerješivom problemu. Pojam je kasnije poprimio značenje “nemoguće spoznaje” navlastito metafizičkih istinâ i opstojnosti nadosjetne stvarnosti. Spoznati se mogu samo podaci neposrednog iskustva ali ne i metafizička stvarnost (npr. bitak stvari, besmrtnost duše, moralni zakoni, opstojnost Božja,…). Pojam je sličan ali i različit od skepticizma, naime agnosticizam je više “odustajanje od” nego negacija mogućnosti spoznaje, kao kod skepticizma.

agregacija – (od lat. aggrego 1. = pridružiti, pridruživati), skup jedinki, koja svaka u sebi posjeduje svoju unutarnju jednoću, združenih izvanjskim vezama koje ih ujedinjuju. Skolastička filozofija smatra takvo pridruživanje akcidentalnim jer svaka jedinka zadržava svoju supstancijalnu jednoću i neovisnost. Pojam koristi i sociologija da označi različite društvene skupine.

ahilov dokaz – jedan od četiri Zenonova dokaza o nemogućnosti kretanja. Aristotel ga donosi u Fiz., VI,9,239 b 14: “Drugi je onaj nazvani Ahilej, a koji, je u tome da u trci najbrži nikad ne prestiže najsporijega, jer prvo mora progonitelj stići ondje odakle je krenuo progonjenik; tako te je nužno da uvijek ponešto prednjači onaj sporiji.”

aitiologija – (od grč. αἰτία = uzrok, razlog i λόγος = nauka), pojam u Aristotelovoj filozofiji označuje istraživanje prvih i vrhovnih načela i uzroka.

akademija – (grč. ἀκαδήμεια), naziv škole koju je osnovao Platon a naziv je dobila po mjestu gdje je Platon poučavao u vježbalištu koje se nalazilo u Atenskom parku posvećenom junaku Akademu. Školu su uništili rimski vojnici 86. g. pr. Kr.

akademija (firentinska) – naziv za kulturno-filozofsko središte koje je osnovao M. Ficino 1462. na imanju Cosima de’ Medici u blizini Firence, u kojem su se okupljali osobito poklonici Platonove filozofije, koji su tražili moguće veze platonizma i kršćanstva. Utjecaj i važnost firentinske akademije naglo je oslabio nakon Ficinove smrti 1499. godine.

akatalepsija – (od grč. ἀ-κατάληψις = ne-hvatanje; ne-shvaćanje), nesposobnost razumijevanja i nemogućnost izricanja sigurnog suda. Pojam su koristili antički skeptici da odrede nemogućnost shvaćanja naravi stvari i intelektualne spoznaje.

akcidentalan – (od lat. accidens = pripadak) nebitan, sporedan, ono što je nebitno za neku stvar. Suprotan je pojam esencijalan, supstancijalan, bitan. V. accidens.

akcidentalna forma – ono što daje drugotno bivstvovanje već konstituiranoj supstanciji u svojoj vrsti, determinira supstanciju na neki od akcidentalnih načina: npr. čovjek postaje matematičar; voda postaje topla… dakle nešto pridolazi subjektu koji je već supstancijalno kompletan, potpuno konstituiran, dodajući mu neku nebitnu oznaku.

akcija – (od lat. actio = djelovanje), radnja, djelatnost, činjenje. U povijesti je pojam dobio različita značenja. U Aristotelovoj je filozofiji jedna od kategorija ili najviših rodova bića (Cat., 4, 1 b 27). A. je akcident koji izvire iz supstancije ukoliko je ona djelatno počelo djelovanja u nekom drugom subjektu: npr. gurnuti knjigu, zagrijati vodu.

akozmizam – (od grč. ἀ-κόσμος = ne-svijet), metafizičko shvaćanje koje niječe opstojnost realnog svijeta, koji drži za pričin, a tvrdi da zbiljski postoji samo apsolut kao beskonačna jednoća. Pojam je načinio G.W.F. Hegel da njime označi filozofski sustav B. Spinoze, prema kojem je svijet potpuno u Bogu i time dokinut. Sličan se nauk nalazi u budizmu.

akroamatičan – (od grč. ἀκρόαμα = sve što se čuje, izloženo riječima), tako su nazivana Aristotelova djela koja nisu bila namijenjena objavljivanju, nego su nastale kao bilješke za poučavanje a tek su kasnije prikupljena i objavljena.

aksiologija – (od grč. ἄξιος = valjan, vrijedan), učenje o vrijednostima, studij vrijednosti, osobito etičkih. Pojam uvode u 19. st. neokantovci, a preuzimaju fenomenolozi.

aksiom – (od grč. ἀξίωμα = dostojanstvo, čast), ono što je ispravno, stav koji ne treba dokazivati a koji je osnova svakog dokazivanja. Pojam označuje prve principe logike, metafizike, etike kao i matematičke postulate. Aksiomi ili najviši principi (maximae propositiones) svake znanosti, oni stavovi kojima se tumači njihov predmet i njihove bitne oznake, neposredno su evidentni i sigurni, služe za zaključivanje i dokazivanje, dok se sami ne mogu dokazati. Prema Aristotelu a. je onaj princip koji treba prihvatiti ako se želi nešto razumjeti, odnosno to je prva postavka od koje počinje dokazivanje a sama se ne dokazuje. Za stoike aksiom je “ono što je istinito ili lažno”. Za Kanta aksiomi su “apriorni sintetički principi, ukoliko su neposredno sigurni”.

akt – čin, zbiljnost. V. actus.

aktivizam – nazor na svijet koji ističe važnost ljudskog djelovanja u stvaranju i mijenjaju svijeta i društva. Označuje i davanje prednosti praktičnoj nad teoretskom djelatnošću.

aktualizacija – prema aristotelovsko-skolastičkoj filozofiji a. je ozbiljenje neke mogućnosti, čime se tumači i mogućnost promjene. Naime, ako se nešto promijenilo znači da je prije to bilo samo u mogućnosti.

aktualizam – pojam kojim G. Gentile označuje svoje filozofsko shvaćanje i izriče ga: “Naš nauk je teorija duha kao čin koji postavlja svoj objekt u mnoštvenost objekata, i zajedno rješava njihovu mnoštvenost i objektivnost u jedinstvu samoga subjekta” (Teoria generale dello Spirito come Atto puro, c. 16, § 2, Firenze 1944. str. 230). Prema aktualizmu svi bi naši doživljaji bili samo snop „actu“ posjedovanih čina, bez nutarnjeg njihova supstancijalnoga počela. Svi vidovi stvarnosti (od Boga do prirode i povijesti) ne bi imali autonomno postojanje izvan mišljenja koje ih misli, ukoliko nisu drugo nego objekti mišljenje u činu, koje je jedino realna.

alegorija – (grč. ἀλληγορία, od ἄλλος = drugo i ἀγορεύω = govorim), izmišljanje ili stvaranje slika kojima se želi označiti neki drugi objekt. A. je slikovit govor, retorička figura ili postupak kojim se neki apstraktni pojam ili razlaganje izriče pomoću osjetne ili fantastične slike; postupak pomoću kojeg se nekim pojmom ili slikom izriče sadržaj drugačiji od doslovnog značenja korištenih riječi. Npr. “jesen života” kao alegorijski izraz za starost. Svrha alegorije je učiniti shvatljivijim i učinkovitijim neko znanje ili poučavanje.

algebra – (arap. al-gebr = obnova), dio aritmetike ili matematike koji se bavi brojevima.

alijenacija – (od lat. alieno 1. = otuđiti; otuđenje), pojam je prvotno imao pravno značenje prodaje ili ustupanje nekog dobra. Filozofsko mu značenje daje već T. Akvinski kad govori o “reditio completa subiecti in seipsum”, odnosno o samospoznaji po alienaciji, tj. intencionalnom odnosu spoznaje prema nečemu od sebe različitom – “aliud“, odnosno tjelesnom svijetu i drugim osobama. Spoznajom “fieri aliud in quantum aliud”, subjekt razlikuje sebe od svijeta kao objekta i samoposjeduje se. Pojam a. uvodi u modernu filozofiju J.J. Rousseau, u značenju otuđenja subjekta samome sebi, ne pripadanja samome sebi, duhovnog stanja otuđenosti, izgubljenosti, raspršenosti ili gubljenje vlastitog ja pod dominacijom drugotnosti bića, koja čovjeka nastoje udaljiti od njegove unutarnjosti, samoposjedovanja i svijesti. Pojam je osobito važan za G.W.F. Hegela, L. Feuerbacha i K. Marxa. Za Hegela a. je stavljanje duhovne stvarnosti kao objekt. Za L. Feuerbacha a. je čin kojim čovjek stvara božanstvo kome se podvrgava. K. Marx otuđenje stavlja u kapitalističke proizvodne odnose.

alogičan – (od grč. ἄλογος = nelogičan), označuje odsutnost razumnosti, ono što nije podvrgnuto logičkim zakonima.

alter ego – (lat. = drugo ja), izraz je u antičko vrijeme često korišten
za označavanje tako vjernog prijatelja da ga se može smatrati drugim ja (tako izraz koristi Ciceron u svojim pismima). U novije se vrijeme izraz a.e. koristi za izricanje dvojnika koji može zamijeniti drugu osobu, znamenitiju ili značajniju na hijerarhijskoj ljestvici. Izraz je važan i u suvremenoj psihologiji.

alternativa – (od lat. alternus = izmjeničan, naizmjence), sustav dviju
izreka od kojih, ako je jedna istinita, druga je sigurno neistinita. U običnom govori označuje izbor između dviju ili više mogućnosti.

alternativni sud – “S je ili P ili Q”, to znači da je u složenom sudu, koji je sastavljen od dva suda, jedan nužno neistinit ako je drugi istinit.

altruizam – (od lat. alter = drugi), etički stav i ponašanje prema kojem treba nastojati oko dobra drugih pa i pod cijenu osobnog žrtvovanja. A. je nesebično stavljanje dobra drugih kao cilja vlastitog djelovanja. Pojam je sačinio oko 1830. A. Comte. Protivan je pojam egoizam.

a maiore ad minus – (lat. = od većeg k manjem), postupak u dokazivanju kada iz istinitosti “većeg”, univerzalnijeg suda, nužno slijedi istinitost “manjeg”, partikularnog suda. Ne vrijedi obratno pravilo.

ambivalentant – (od lat. ambo = oba, obadva i valentia = jačina, krepkost), označuje ono što izaziva suprotna određenja, osobito sposobnost nekog doživljaja da istovremeno izaziva dva različita raspoloženja: ljubav i mržnju, privlačnost i odbojnost.

amoralnost – ljudsko djelovanje koje se ne obazire na postojanje nekih normi za razliku od moralnosti koja je ljudsko djelovanje sukladno moralnim normama i imoralnosti koja je svjesno kršenje moralnih normi. Amoralne su sve teorije koje drže da je čovjek djelomično ili potpuno slobodan od podlaganja moralnim norama. V. etika, imoralno.

anafora – (grč. ἀναφορά = uzdizanje), u retorici označuje ponavljanje jedne ili više riječi na početku sljedeće rečenice da bi se naglasila ponovljena riječ. Pojam se koristi i u kršćanskoj liturgiji za glavni dio mise koji se naziva i euharistijska molitva (kanon).

analitička filozofija – v. filozofija (analitička).

analitički i sintetički, sudovi – distinkciju zahvaljujemo Kantu prema kome je analitički sud onaj kod kojeg se predikat već nalazi sadržan u subjektu, pa se zato do njega dolazi analizom subjekta (npr.: čovjek je osjetilno razumno biće). Takav se sud ne mora dokazivati. Oni ne dodaju znanju ništa nova. Sintetički su sudovi, naprotiv, oni u kojima se predikat potpuno nalazi izvan pojma subjekta (npr.: čovjek je društveno biće). Sintetički sudovi povećavaju sadržaj znanja. Analitički i sintetički sudovi su opći i nužni. V. sudovi (analitički i sintetički).

analitika – Aristotelov naziv za znanost logika (koja se tako naziva počevši od stoika), koja analizira oblike rasuđivanja (teoriju silogizma). Nazivaju se analitički oni spisi iz Aristotelova Organona koji se bave proučavanjem silogizama: Prva analitika proučava općenito silogizam a Druga analitika proučava apodiktički silogizam nasuprot dijalektičkom. Kao modernu znanost a. je počeo razvijati R. Descartes, a sistematski prikaz donosi Kant. Prema Kantu, Analitika je studij apriornih elemenata intelektualne spoznaje (kategorija i njihovih principa), besmrtnosti, estetskog iskustva i teologije. Kant je koristio pojam analitički nasuprot sintetički što se ustalilo osobito u teoriji o analitičkim i sintetičkim sudovima.

analiza – (od grč. ἀνα-λύω = raz-riješiti), rastavljanje neke cjeline na njezine dijelove; objašnjenje nekog pojma rastavljanjem na njegove definitorne dijelove. Pojam je važan prvo u aristotelovskoj logici, a potom i u Kantovoj filozofiji. Analitika je za Aristotela sinonim za formalnu logiku a kod Kanta za gnozeologiju. Nakon Freuda pojam u psihologiji označuje psihološko istraživanje i terapiju.

analiza (reduktivna i konektivna) – pojam metode analitičke filozofije. Klasična pojmovna analiza obuhvaća razdvajanje zadanog pojma (analisandum) na komponentne pojmove (analisans). Analiza se predočava bikondicionalom na način da se analizirani pojam određuje kao / znači – analisans tj. x znači/jest da p akko … (navode se uvjeti). Analiza je per definitionem reduktivna što znači da su dobiveni pojmovi temeljniji ili fundamentalniji od analiziranih. Za razliku od reduktivne analize čini se da su L. Wittgenstein i kasnije P. F. Strawson predložili konektivnu analizu kako P.F. Strawson naziva Wittgensteinovu metodu «viđenja sveza» (Zusammenhänge sehen, seeing connections). Radi se o tome da se primjerima osvjetljuju sveze između onoga što je dano u iskustvu, jezičnom ili drugom. (vidi: P. F. Strawson: «Analiza i metafizika»).

analogan – onaj termin koji govori o raznim stvarima koje se ipak u nečem slažu, koje su slične, pa zato taj termin nema ni potpuno isto ni potpuno različito značenje. Npr. zdrav (za hranu i živi organizam).

analogia entis – (lat. = analogija bića), srednjovjekovni skolastički izraz za nauk o analogiji.

analogija – (od grč. ἀνα-λογία = odnos, razmjer; sličnoznačje), izvorno matematički pojam i označuje jednakost odnosa među različitim brojevima (npr. 2 prema 4 se odnose kao 3 prema 6). Primijenjena na filozofiju (osobito logiku i metafiziku), a. naznačuje sličnost odnosa među različitim objektima. U skolastičkoj filozofiji a. je prediciranje istog termina različitim objektima, tako da mu je značenje djelomično isto, djelomično različito. Postoje dva osnovna tipa analogije: atribucije i proporcije. U a. atribucije se pridaje puno vlastito značenje neke riječi (analogatum princeps) na manje vlastita značenja, no koja su u odnosu s vlastitim (npr. pridavanje riječ zdrav u punom smislu živom organizmu i u analognom klimi, hrani i sl.). A. proporcionalnosti se temelji na sličnosti odnosa među različitim subjektima. (Npr. kaže se da se nasmiješilo sunce, jer to proizvodi slične učinke kao čovjek koji se smije). Analogno se zaključivanje razlikuje od deduktivnog ili induktivnog jer polazi od partikularnog na partikularno (od sličnog na slično), dok dedukcija polazi od univerzalnog ka partikularnom a indukcija obrnuto od partikularnog prema univerzalnom.

anamneza – (grč. ἀνάμνησις = sjećanje, ponovno sjećanje onoga što se prije zbilo), u Platonovoj filozofiji a. je proces kojim duša dolazi do istinite spoznaje sjećajući se idejâ koje je gledala u svojoj predegzistenciji. Anamnezom čovjek obnavlja onu originalnu viziju i spoznaje inteligibilne forme ili ideje. Tom naukom Platon nastoji sačuvati originalnost i autonomiju intelektualne spoznaje nasuprot navale empirizma.

anapodiktično – (grč. ἀναπόδεικτος od ἀποδείκνυμι = dokazujem), nedokazivo, ono što ne treba ili nije moguće dokazati. Pojam označuje neku tvrdnju koja se ne dokazuje a njezinu očitost um intuitivno zahvaća. Takvi su npr. postulati euklidovske geometrije.

anarhija – (od grč. ἀναρχία = bezvlašće), stanje bezakonitosti, nepostojanja vlade. (Aristotel, Pol., V. 3, 1302 b). Pojam je vezan uz političku ideologiju, a označava protivljenje bilo kojoj vlasti.

ancilla theologiae – (lat. = službenica teologije), izriče stav da filozofija, svojim dokaznim postupcima i promišljanjem, treba služiti teologiji. Ovaj su stav imali osobito srednjovjekovni teolozi, no temelji takvom razmišljanju nalaze se u antičkog židovskog teologa i filozofa Filona Aleksandrijskog. Prema enciklici “Fides et ratio” (br. 77) naziv a.t. se ne primjenjuje na filozofiju da bi se njime označila njezina sluškinjska podložnost ili čisto funkcionalna uloga u odnosu na teologiju, nego u Aristotelovom smislu koji govori o iskustvenim znanostima koje koriste prvoj filozofiji i u patrističkom smislu neophodne i časne potpore teologiji, te naznačuje nužan odnos dviju znanosti i nemogućnosti njihovog razdvajanja. Teologiji je potrebna filozofija kao sugovornik u verifikaciji inteligibilnosti i univerzalnosti istine svojih tvrdnji.

animacija – (od lat. animo 1. = oživiti, udahnuti dušu), ulijevanje životnog principa. Kod čovjekova nastanka označuje trenutak kada biva u tijelo ulivena razumska duša. Dva su osnovna mišljenje odgođena a. prema kojoj u trenutku ljudskog začeća biva ulivena samo vegetativna duša; i neposredna a. koje smatra da razumska duša biva ulivena u samom trenutku začeća.

animizam – (od lat. anima = duh, duša), termin je uveo E.B. Tylor 1867. godine, da bi označio primitivnu religiju koja naučava da sva živa bića posjeduju dušu kao životno počelo. Suprotno je shvaćanje mehanicizam.

annihilatio – (lat. = poništenje), prema tradicionalnoj metafizici označuje svođenja čitave supstancije bića na ne-biće, u ništavilo: “destructio rei in nihilum sui et subiecti” – to jest – “destructio rei secundum totam suam substantiam”. Suprotan je pojam creatio (stvaranje) koje se definira kao proizvođenje cijele supstancije stvari iz ničega: “productio rei ex nihilo sui et subiecti”.

anomalija – (od grč. ἀν-ομαλός = ne-jednak; nepravilnost), ono što nije prema određenom zakonu, pravilu ili normi. U prirodi označuje izuzetak u redovitom tijeku prirodnih procesa. Anomalija nije isto što i nezakonitost, jer ona se često pojavljuje iz nama nepoznatih zakona, a nije svjesno kršenje zakona.

anorganski – sve ono što nije živo, neživa tvar, što se isključivo vlada po fizikalno-kemijskim zakonima.

antagonizam – (grč.), borba jednog protiv drugog, suprotstavljanje dviju strana koje se isključuju. Kant koristi pojam u društveno-političkom značenju; G.W.F. Hegel ga tumači kao dijalektički odnos isključenja i simultane komplementarnosti.

ante rem – in re – post rem – (lat. = prije stvari, u stvari, poslije stvari), izrazi se odnose na pitanje “postojanja” univerzala, o čemu je puno raspravljala skolastička filozofija. Ante rem – izriče da se univerzal nalazi u Božjem umu kao egzemplarni uzrok stvorenih stvari; in re – postojanje univerzala kao biti (esencije) u stvarima; post rem – univerzal opstoji u ljudskom umu ili kao obični pojam (flatus vocis), jednostavni pojam bez odnosa sa stvarnošću, ili kao apstraktna ideja konkretnih stvari.

anticipacija – (lat. anticipatio = prirođena, iskonska predodžba; grč. πρόληψις), pojam koriste stoici i epikurejci u značenju predviđanje budućih iskustava, koje se temelji na ponavljanom iskustvu ili naravnim urođenim sklonostima. Općenito znači prihvaćanje istinitosti nekog suda prije nego je dokazana njegova istinitost, a na temelju psiholoških ili logičkih zakonitosti.

antifaza – (grč. ἀντίφασις), pojam je koristio Aristotel (Met., VIII, 1057 a 34) da označi protuslovlje ili protuslovnu izreku, odnosno tvrđenje ili negiranje iste odrednice u odnosu na isti objekt.

antihistoricizam – kulturno i intelektualno ponašanje i nauk koji obezvrjeđuje vrijednost povijesnih spoznaja u ljudskom znanju. A. zastupaju osobito oni koji prihvaćaju postojanje univerzalnih ideja i vrijednosti, koje vrijede u svakom vremenu i mjestu, bez obzira na njihov povijesni nastanak. A. niječe povijesti znanstvenost jer nije svediva na istu metodologiju. Pojam se koristio osobito u romantizmu i polemici protiv prosvjetiteljstva. Pojam je preuzeo B. Croce koji je definirao iluminizam “apstraktni racionalizam” i suprotstavio mu je historicizam.

antika – (od lat. antiquus = star, prijašnji, negdašnji), općenito znači kulturu starih naroda, navlastito grčko-rimski svijet, njegovu materijalnu i duhovnu kulturu.

antilogija – u Protagorinoj filozofiji označuje tehniku da se u raspravi ojača najslabiji dokaz. Označava i logičku formulu koja uvijek daje neistinite vrijednosti; naziva se i kontradikcija.

antinomija – (od grč. ἀντί = protiv i νόμος = zakon), kontradikcija između dvaju iskaza o istoj stvari. Antinomija je svako stvarno ili prividno suprotstavljanje dvaju iskaza koji se, zbog valjanih razloga, oba smatraju prihvatljivima. Poznate su Kantove antinomije čistog razuma u četiri para iskaza koji su međusobno kontradiktorni, a odnose se na kozmologiju. (Npr. 1. antinomija: Svijet je ograničen u prostoru i vremenu. – Svijet je neograničen u prostoru i vremenu.) U logici antinomija označuje iskaz u kome bilo njegova tvrdnja bilo negacija implicira kontradikciju.

antitetičan – (od grč. ἀντίθεσις = opreka), oprečnost, ono što je na neki način suprotno.

antiteza – (od grč. ἀντίθεσις = opreka, suprotstavljanje), označuje suprotnost dvaju pojmova ili tvrdnji u kojima drugi član niječe postavke prvog. Pojam uvode Kant i Fichte koji ga koriste u tročlanom izrazu: teza-antiteza-sinteza. U G.W.F. Hegelovoj dijalektici teza je prvi pojam, antiteza je negacija prvog pojma, sinteza je viša ideja u kojoj se pomiruju teza i antiteza.

antitipia – (grč. ἀντιτύπια = otpornost, neproničnost), pojam je koristio G.W. Leibniz da označi nemogućnost da dva tijela istovremeno zauzimaju isti prostor, jer se tijela ne mogu prožimati. F. Petrić koristi pojam za označavanje otpora koji pružaju tijela.

antropocentrizam – (od grč. ἄνθρωπος = čovjek i lat. centrum = središte), označuje shvaćanje po kojem je čovjek središte i mjerilo cjelokupne stvarnosti, moralnih i metafizičkih vrijednosti.

antropologizam – svako misaono nastojanje koje pokušava postaviti čovjeka i ljudske vrijednosti kao kriterij rješavanja svih pitanja svijeta, te postaviti čovjeka kao središte sveukupne stvarnosti: “čovjek je mjerilo svih stvari”.

antropologija – (od grč. ἄνθρωπος = čovjek i λόγος = nauka), nauk o čovjeku. Pojam je koristio Kant da označi studij ljudske naravi, i razlikuje teoretsku, pragmatičku i moralnu antropologiju. Filozofska antropologija označuje nauk o čovjeku u njegovu jedinstvu duše i tijela, te njegovim ontološkim, etičkim, političkim, religioznim, povijesnim i drugim vidicima. Filozofska se antropologija nekada nazivala “racionalna psihologija”, a počela je sa Sokratom i razvijala se sve do neoplatonizma. Crkveni oci počinju razvijati teološku antropologiju koja je utjecala na kasniju kršćansku filozofiju.

antropomorfizam – (od grč. ἄνθρωπος = čovjek i μορφή = oblik), umski postupak u kome se ljudskim osobinama i načinom djelovanja, analogno tumači izvanljudsko područje prirode i božanstva. A. je ljudsko nastojanje da se prikaže Bog oznakama i ograničenjima koja su vlastita čovjeku. Grčki filozofi, počevši od Ksenofana, nastojali su pobijati antropomorfizam u grčkoj mitologiji i politeizmu.

antropozofija – (od grč. ἄνθρωπος = čovjek i σοφία = mudrost), prvotno označuje dio teozofije R. Steinera, a oslanja se na središnju ideju gnostičkog shvaćanja čovjeka, po kojem je njegov “duhovni” dio utjelovljenjem “pokopan” u tijelo, iz kojega se mora osloboditi.

apagoge – (grč. ἀπαγωγή; lat. abductio = odvođenje), silogistički postupak u kojem je viša premisa izvjesna, a niža samo vjerojatna. Apagogički je dokaz neizravan (indirektan), u njemu se jedna tvrdnja dokazuje tako da se pokaže apsurdnost njoj protivnih tvrdnji. V. abdukcija i deductio ad absurdum.

apatija – (od grč. ἀ = ne i πάθος = strast), odsutnost strasti. Temeljni pojam grčkog ideala nutarnje slobode, koju su shvaćali kao neovisnost od svakog strastima prouzročenog nemira. Pojam je tipičan za stoike koji apatiju poistovjećuju s najvećim duševnim mirom. Prema stoičkom učenju a. nije pasivnost, odsutnost djelovanja, nego početak razumnog djelovanja, slobodnog od uznemirujuće prisutnosti osjećaja. Sličan je pojam ataraksija.

apeiron – (od grč. ἀ-πέρας = ne-ograničeno, beskonačno), prema grčkom filozofu Anaksimandru (6. st. pr. K.) apeiron je iskustvu nedostupno počelo iz čega sve nastaje i u nj se vraća. Aristotel ga identificira s “prvom materijom” (usp. Fiz. 3, 5, 204 b 23).

apercepcija – (od lat. ad+per+capere = puno posjedovanje nečega), svijest vlastitih percepcija, svijest percipiranja. Pojam u filozofiju uvodi G.W. Leibniz da naznači samosvjesnu percepciju, karakterističnu samo za razumnu dušu. Pojam preuzima Kant i razlikuje empiričku a. ili svijest koju subjekt ima o svakoj predodžbi, od transcendentalne a. koja je svjesna sinteza koju duh čini nad različitim predodžbama povezujući ih međusobno. To jedinstvo svijesti Kant zove čista ili prvotna apercepcija ili transcendentalno jedinstvo samosvijesti, sadrži sintezu predodžaba, apercepcija koja omogućuje apriorni sintetički sud.

apetit (apeticija) – (od lat. ad-petere = težiti prema; težnja), označuje pokret usmjeren zadovoljavanju neke težnje (apetita), ili (skolastički gledano) tendenciju prema vlastitom dobru, bilo materijalnom bilo duhovnom. Obično se razlikuje dvije vrste: appetitus naturalis (naravna težnja) koja usmjeruje biće njegovom dobru i svrsi, koje ono svjesno ne poznaje; appetitus elicitus (izabrana težnja) u kojoj svrha i dobro privlače ukoliko su stvarno spoznati. Za G.W. Leibniza, po kome je sav svemir svrhovito usmjeren, apetit je imanentni princip koji proizvodi promjenu ili prijelaz od jedne percepcije na neku drugu (Monad., § 15). U novije se vrijeme pojam sve manje koristi u filozofiji, te označuje naravnu težnju za hranom i zadovoljavanjem osnovnih tjelesnih poriva (instinkata).

apodiktično – (od grč. ἀποδεικτικός = pokazano, dokazano), ovim se pojmom označuje sigurno izražavanje neke veze pojmova u sudu. Izraz je Aristotelov i njime označuje nepobitno dokazane teze uz pomoć formalno savršenog silogizma. (Npr. “S mora biti P”). Kant ga shvaća kao sinonim s “nužno”, što podrazumijeva dokazano i intuitivno sigurno.

apodiksija – (od grč. ἀπόδειξις = dokazivanje, razlaganje), prema Aristotelu (An. post., I,2,71 b 18) označuje dokazivanje pomoću znanstvenih silogizama, istinitih premisa, utemeljenom na deduktivnom postupku, na sigurnom (apodiktičnom) znanju. Suprotstavlja se kako dijalektičkom silogizmu koji daje samo vjerojatnu spoznaju, tako i induktivnom ili epagogičkom postupku.

apofaktično – (od grč. ἀπόφασις = šutnja, nemogućnost reći nešto sigurno), pojmom se označuju istine, spoznate u svom postojanju, no neizrecive ljudskim govorom u onome što se odnosi na njihovu narav, npr. Bog. Radi se o takozvanoj “negativnoj teologiji”.

apokatastaza – (od grč. ἀποκατάστασις = obnova), teorija vječnog obnavljanja i vraćanja na prijašnje ili izvorno stanje. Predstavlja središnji nauk u stoicizmu, povezan s grčkim kružnim shvaćanjem vremena, prema kojem će svijet, pošto bude uništen u vatri, biti ponovo obnovljen u svim svojim pojedinostima. U Novom Zavjetu (Dj. 3,20) znači novo mesijansko stvaranje sviju stvorova. Pod tim pojmom Origen (3. stoljeće) shvaća pomirenje čitave prirode s Bogom, uključujući i zle duhove.

apologetika – dio teologije koja se bavi “obranom” vjere od raznih protivnika koji je negiraju djelomično ili potpuno. Naziv potječe od pojma apologija, koji je izvorno značio obrambeni govor na sudu.

apologija – (od grč. ἀπολογέομαι = braniti se, opravdati se), izvorno pojam označuje obranu na sudu, samog okrivljenika ili njegova branitelja, u dokazivanju nedužnosti. Iz antike je poznata “Sokratova apologija”, jedno od prvih Platonovih djela. Većina kršćanskih pisaca drugog stoljeća, poznati kao “apologete”, pišu apologije u kojima brane kršćane od napada pogana i Židova.

aporem – (grč. ἀπόρημα od ἀπορέω = sumnjam), dijalektički silogizam kontradikcije, izvođenje dvaju zaključaka iste vrijednosti. Pojam uveo Aristotel (usp. Top. VIII, 11, 162 a 117-18).

aporija – (grč. ἀπορία = slijepa ulica, sumnja, poteškoća), pojam je u grčkoj filozofiji označavao manjak rješenja, suprotstavljanje više međusobno nepomirljivih rješenja koji se ipak predstavljaju kao jednako čvrsti. Poznata je Zenonova aporija kojom je nastojao dokazati apsurdnost Parmenidova shvaćanja jednog i nepokretnog bitka. U Platonovim se dijalozima pojam koristi za naznaku one “problematične svijesti” koju Sokrat želi pobuditi u raspravama, kao autentični uvjet filozofiranja. Platonovi dijalozi često završavaju nekom aporijom. Aporetičnost označuje stanje uma pred nerješivim kontradikcijama.

apostazija – (od grč. ἀπόστασις = razmak; otpad), označuje potpuni otpad i udaljavanje od vjere, za razliku od hereze koja označuje samo djelomično ne prihvaćanje nekog vjerskog naučavanja.

a priori – a posteriori – (lat. = ono što dolazi prije i ono što dolazi poslije), ova je distinkcija izvorno vezana uz priznavanje razlike prvenstva reda bitka u odnosu na red spoznaje (npr. uzrok je u naravnom redu prije učinka makar je učinak prvi u redu spoznavanja). Prema modernom značenju a priori je nešto spoznato ili jasno neovisno od iskustva; a posteriori je nešto spoznato na temelju iskustva. Kod Kanta spoznaja a priori je jedina opće vrijedna i nužna. Ona je neovisna od svakog iskustva i svih utisaka osjetila. Spoznaja a posteriori proizlazi iz iskustva pa zato nije univerzalna ni nužna. U Kantovoj spoznajnoj nauci a posteriori naznačuje iskustvo nasuprot apriorizma.

apriorni i aposteriorni dokaz – u apriornom se dokazivanju uvijek ide od uzroka na ono što on uzrokuje, od biti na svojstva. Aposteriorno je dokazivanje ono koje u dokazivanju polazi od uzrokovanog (učinka, posljedica) na uzrok, od posljedica na razlog, od svojstva na bit. Apriorno dokazivanje vlastito je matematici, a u filozofiji se barem od početka mora poći od onog što je poslije (a posteriori).

apriorizam – filozofsko učenje o postojanju spoznaje nezavisno o svakom iskustvu kojemu prethodi. U Kantovoj spoznajnoj nauci a. označuje spoznaju koja je determinirana “formama” i “kategorijama” koje prethode iskustvu, ukoliko su dio transcendentalne naravi ljudskog razuma.

apsolutan – (od lat. ab-solutum = odriješen, samostalan, neuvjetovan, nezavisan od odnosa, potpun, savršen), oznaka onoga što ne ovisi o drugome bilo u bivstvovanju bilo u djelovanju. U skolastičkoj je filozofiji atribut za Boga. U logičkom i gnozeološkom smislu ono čija spoznaja nije relativna s obzirom na svoju vrijednost, koja nije uvjetovana i ne ovisi o drugim spoznajama. To su dakle neposredne istine ljudskog znanja. I. Newton govori o apsolutnom prostoru i vremenu.

apsolutizam – (od lat. ab-solutum = odriješen), u modernoj politici označuje sustav državne vlasti u kojem pojedinac ili manja skupina imaju neograničenu moć upravljanja, a da o svojim postupcima ne odgovaraju parlamentu, narodu ili kome drugome. Sličan je pojmu totalitarizam. U filozofiji izriče stav o postojanju apsolutne valjanosti nekih istina ili vrijednosti.

apsolutni idealizam – naučava da se čitava stvarnost temelji na jednoj apsolutnoj ideji koja je njezin isključivi spoznajni i ontički temelj.

apsolutni i relativni identitet – odnos apsolutnog identiteta je ekvivalencija odnosa koji zadovoljava G.W. Leibnizov zakon, a odnos relativnog identiteta ne zadovoljava. Problematično je može li odnos ekvivalencije izražen u obliku «x je isti A kao i y» gdje je A sortalni termin biti odnos relativnog identiteta i je li odnos apsolutnog identiteta uopće iskaziv. (vidi: P. Geach: «Identity», Review of Metaphysics», 21, 1969.).

apstrahiranje – (od lat. abs-trahere = vući van, odvajati, izdvojiti; izdvajanje, odmišljanje), postupak kojim ljudski um stvara opće pojmove iz spoznaje individualnih predmeta, izdvajanjem prostorno-vremenskih i nebitnih, pojedinačnih oznaka, dolazi do bitnih i općih. Apstrahirati znači djelatnošću našeg ljudskog uma u njegovu susretu s predmetima spoznaje izdvojiti, odijeliti, odmisliti svaku pojedinačnost, konkretnost, individualnost toga predmeta od onoga što se pri tom predmetu može misliti kao opće, zajedničko, univerzalno. To opće spada na narav predmeta koja nam odgovara na pitanje: što je taj predmet? U skolastičkoj filozofiji: a. je proces kojim ljudski um spoznaje individualne predmete uočavajući u njima njihovu “formu”. Kod G.W.F. Hegela, i idealističke tradicije, a. je čin kojim se stvara pojam, u kojem se nalazi istina stvari. Tradicionalno su tri stupnja apstrakcije: u prvom se stupnju apstrahira od pojedinačne osjetne tvari i od individualnih oznaka ali ne od materije (kvalitet); u drugom se apstrahira i od opće osjetne tvari, materije i promatra se protežnost (kvantitet); u trećem stupnju apstrahira se i od opće umom spoznatljive tvari, kvantiteta. Na prvi stupanj spadaju opći pojmovi Porfirijeva stabla, na drugi stupanj matematički pojmovi, a na treći pojmovi čisti od bilo koje tvari. To predstavlja tri stupnja znanja ili znanosti: fiziku, matematiku i metafiziku. Apstraktan je onaj koji nije konkretan, apstraktni pojam koji je nastao apstrahiranjem.

apstrakcija – (od lat. abs-trahere = vući van, odvajati), djelatnost duha po kojoj oblikuje općenite pojmove. Apstrakcija, u koliko je apstrakcija i samo apstrakcija, jest nešto u umu koji je tu apstrakciju izrekao. No apstrakcija nije samo to (nešto u umu), nego je ona umski izričaj onoga što se nalazi u stvarnosti. Npr. kao apstrakcija H2O nije ni u jednoj vodi, a kao realizacija je u svakoj. Suprotan je pojam kontrakcija koji označuje proces pri kojem se zajedničkom predikatu dodaje vlastita osobina pojedinih subjekata.

apsurd – (lat. absurdus = besmislen, neskladan, nezgodan), ponajprije ono što je kontradiktorno, potom ono što se opire razumu. Za Th. Hobbesa apsurd je izraz koji je bez značenja, jer krši data lingvistička pravila. Takav je primjer “okrugli kvadrat” koji ne znači ništa, predstavlja samo skup slova ili glasova. V. i reductio ad absurdum.

aretologija – (od grč. ἀρετή = vrlina, krepost i λόγος = nauka), nauka o kreposti i vrlini. Prema Sokratu nema ispravnog djelovanja bez poznavanja onoga što se čini, odnosno nije moguća etika bez znanja.

argument – (od lat. argumentum = dokaz, razlog), ono na čemu se temelji sigurnost nekog dokaznog postupka. Može biti i niz izjavnih rečenica, od kojih jedna slijedi iz druge i identificiraju se u zaključku. Rečenice koje se predstavljaju kao razlozi za zaključak zovu se premise. Najosnovnija oznaka argumenta je njegova valjanost. Argument je valjan ako nije moguće da su premise istinite, a da zaključak bude neistinit.

argumentacija – (od lat. argumentum = dokaz, razlog; dokazivanje, obrazlaganje), izvođenje dokaznog postupka, dokazivanje. Argumentacija je govor u kojem jedna tvrdnja jasno posljedično slijedi iz prethodne. Prema Aristotelu a. je zaključivanje na temelju točnih ideja.

argument iz analogije – oblik vjerojatnog zaključivanja o nečemu na temelju sličnosti s nekom drugom već poznatom stvari, a temelji se na načelu da slične stvari imaju slična, a različne stvari različna svojstva, učinke, uzroke. Argument iz analogije je sličan induktivnom argumentu, ali je slabiji od njega, jer se ne temelji na zajedničkoj naravi nego samo na sličnosti.

argumentum ad hominem – (lat.), dokazivanje istine, na temelju pretpostavki koje zastupa protivnik, nastojeći iz tvrdnje koju protivnik dopušta izvesti vlastitu protivnu tvrdnju. Nastojanje da se pokaže da je protivnik u protuslovlju sa samim sobom. Primjer: na temelju tvrdnje skeptika koji niječe mogućnost sigurne spoznaje i naučava nužnost trajne sumnje, dokazuje se da je barem ta tvrdnja istinita.

arhé – (grč. ἀρχή = početak, počelo), ono što je početak ili počelo neke stvari, ono iz čega sve slijedi. Pojam u filozofiju uvodi Anaksimandar, a kod Platona označuje vječnu ideju; kod Aristotela ono što je prvo u redu bitka “principium essendi” ili spoznavanja “principium cognoscendi”.

arhetip – (od grč. ἀρχή = početak, počelo i τύπος = model, uzor), označuje izvorni idealni uzor od kojeg proizlaze svi ostali konkretni oblici neke ontološke ili umjetničke proizvodnje. U metafizičkom se smislu pojam pojavljuje osobito u platonizmu i neoplatonizmu. Prema Platonu, a. je ideja, ili originalni uzor forme čije su osjetne stvari samo jednostavna kopija; bitni i apsolutni uvjet razumljivosti stvari (inteligibilnosti fenomena). Prema Plotinu, arhetipi bijahu ono od čega je Bog najprije stvorio noetički kozmos, ili svijet ideja, po čijem je uzoru stvoren osjetni svijet. Prema Augustinu, a. su Božje misli koje su model po kojima on stvara. U analitičkoj psihologija C.G. Junga a. su primordijalne slike prisutne u kolektivnoj svijesti.

aristokracija – (od grč. ἀριστοκρατία = vladavina najbolji), u političkoj teoriji označuje mišljenje prema kojem upravljanje državom pripada “najboljima”. Prema Platonu, koji prvi koristi taj pojam u Državi, upravitelji bi trebali biti filozofi. Pojam a. detaljnije razrađuje Aristotel u Politici. U novije vrijeme pojam označuje plemićki društveni sloj.

aristotelizam – naziv za skupine i filozofske struje koje su se u povijesti izričito pozivale na Aristotelovu filozofiju. Najstarija je peripatetička škola koju je osnovao sam Aristotel u Ateni, potom njegovi učenici, srednjovjekovni arapski i kršćanski mislioci i mnogi drugi.

Aristotelov kvadrat – slika je nastala u srednjem vijeku da se izraze i lako uoče recipročni odnosi među iskazima (propozicijama). Ako se vrhovi kvadrata označe slovima ABCD (A = univerzalno afirmativni sud: npr. sve ptice lete; B = univerzalno negativni: npr. nijedna ptica ne leti; C = partikularno afirmativan: npr. neka ptica leti; D = partikularno negativan: npr. neka ptica ne leti), može se lako i jednostavno uočiti da su AiB kontrarni; CiD subkontrarni; AiC, BiD subalternirani; AiD, BiC kontradiktorni.

a se – (lat. = od sebe), označuje ono što ne ovisi o nekom uzroku, u kršćanskoj se filozofiji primjenjuje na Boga (“asseitas Dei“).

asertorički sud – oblik modalnog suda u kojem se tvrdnjom ili nijekanjem jednostavno nešto izriče, pokazujući samo vezu subjekta i predikata a ne izričući nužno i istinitost odnosa: npr. profesori su dosadni. Njihov je oblik: S jest P ili S nije P.

asimilacija – (od lat. assimilatio = izjednačivanje, uspoređivanje), općenito znači učiniti sličnim različite stvari; u užem smislu znači djelovanje kojim neki subjekt prihvaća drugi čineći ga sebi sličnim, ili postaje sličan samom objektu. Pojam koriste mnoge discipline. U skolastičkoj spoznajnoj teoriji je proces kojim spoznavajući subjekt postaje intencionalno sličan spoznatom objektu. “Cognitio fit per assimilationem” (T. Akvinski).

askeza – (od grč. ἄσκησις = vježba, vježbanje), duhovna aktivnost, vježbanje, voljnih čina s ciljem da se postigne gospodarenje vlastitim porivima i rast u kreposti. Tu praksu poznaju i prakticiraju uglavnom sve religije. U kršćanstvu askezu prakticiraju osobito monasi. Pojam je preuzet iz atletičkog rječnika a kod Platona dobiva moralno značenje, naime, askeza omogućuje duši da se oslobodi od svega tjelesnog te uzdigne u idealni svijet (Fedon, 66 B). Pojam ima moralno značenje i za stoike, po njima je askeza vježba odricanja radi postizavanja kontrole misli i nagona. Etički vid pojma prisutan je i u kršćanstvu.

asomatičan – (od grč. ἄ-σωμα = ne-tijelo, netjelesan), općenito znači ono što je nevidljivo, apstraktno, što opstoji u riječima i misli. Za Platona je oznaka svijeta ideja ukoliko je različit od osjetnog svijeta; a za stoike praznina, vrijeme i misao.

astralno tijelo – (od grč. ἀστήρ = nebesko tijelo, zvijezda), prema nekim antičkim učenjima (npr. hermetizam), čovjek pored fizičkog posjeduje i astralno nevidljivo tijelo, koje posjeduje finiju strukturu od fizičkog koje je duplikat astralnog s kojim je labavo povezan. Astralno se tijelo iz fizičkog može izdvojiti tijekom sna, narkoze, transa i sličnih stanja.

astrologija – (od grč. ἀστήρ = nebesko tijelo, zvijezda i λόγος = nauka), pojam je prvotno označavao dio fizike koji se danas naziva astronomija, da bi potom označavao studij utjecaja zvijezda na svijet i ljude. Prema astrolozima, sudbina svakog pojedinca je određena rasporedom zvijezda u trenutku njegova rođenja. U povijesti su mnogi filozofi i učenjaci prihvaćali osnovanost astrologije. Mnogi, osobito na Istoku, i danas astrologiju pridaju veliku važnost, dok je za ostale obično praznovjerje.

ataraksija – (grč. ἀ-ταραξία = ravnodušnost), stanje bez strasti, duševni mir. Pojam koristi već Demokrit da označi mir duše kao njezino veliko dobro. Za epikurejce ataraksija je trajno zadovoljstvo koje se sastoji u manjku željâ i straha. Za stoike ona je radikalno udaljenje od požudâ i svakog osobnog interesa, ne razlikuju je od apatije.

ateizam – (od grč. ἀ-θεός = bez boga), označuje nauk ili ponašanja koja niječe Božju opstojnost ili neku drugu stvarnost iznad čovjeka. Razlikuju se teoretski i praktični ateizam. Praktični ateizam je onaj koji se ponaša kao da Bog ne postoji, dopušta Božje postojanje ali to nema utjecaja na život i ponašanje “živi kao da Boga nema”. Teoretski ateizam ne priznaje Božju opstojnost. U moderno doba ateizam se jako proširio i pod formom agnosticizma.

atom – (od grč. ἄ-τομος = nedjeljiv), tim su pojmom starogrčki filozofi, Leukip i Demokit, označavali najmanju nedjeljivu osnovu materije i duše.

atomizam – (od grč. ἄ-τομος = nedjeljiv), u filozofiji označuje filozofski sustav, kojeg je započeo Leukip, a razvio Demokrit, a koji čitavu stvarnost vidi sastavljenu od najmanjih i nedjeljivih elemenata, atoma, koji su kvalitativno jednaki a razlikuju se oblikom, veličinom i pozicijom. Od njihovog kretanja i udaranja nastaju stvari.

atribut – (od lat. attribuo, 3. = pridijeliti, dodijeliti, dodati), u logičkom smislu označuje ono što je u predikatu rečeno s obzirom na subjekt. U ontološkom smislu znači odrednice supstancije. U neoplatoničkoj i skolastičkoj tradiciji posebni izričaji o Bogu kojima ljudski um nastoji izraziti Njegove savršenosti: jednoću, dobrotu, istinu, svemoć, itd.

augustinizam – srednjovjekovni smjer u teologiji, filozofiji i politici koji se prvotno nadahnjivao učenjem sv. Augustina. Pojam je nastao kasnije i prvi ga koristi F. Ehrle (1889.).

autarkija – (od grč. αὐτάρκεια = potpuna samostalnost, samodostatnost), pojam je prisutan već kod predsokratika, a u grčkoj filozofiji (osobito stoičkoj) označuje etički stav neovisnosti od užitka i stvari. Autarkija je oznaka mudraca i smatrana je neophodnom za postizavanje sreće.

autentično – ono što je izvorno, istinski, nepatvoreno. Pojam koriste egzistencijalisti, osobito M. Heidegger, da označe čovjekovu nutrinu, “autentičnu egzistenciju”, življena u punoj svjesnosti vlastitog određenja, za razliku od neautentičnosti (banalnosti), “neautentična egzistencija” koju predstavlja svakodnevni život.

autoconscientia – (od grč. αὐτός = sam i lat. conscientia = spoznaja; samosvijest), sposobnost misli da osjeti samu sebe, čin kojim čovjek spoznaje samoga sebe; svijest o samome sebi, vlastitom opstojanju i djelovanju. U filozofskom smislu znači svijest da vlastito postojanje i djelovanje ovise o spoznaji sebe, prisutna u svakom činu. A. nije isto što i znanje o sebi, do kojega se dolazi refleksijom kod spoznavanja ostalih stvari, nego je implicitno suprisutna u svakom svjesnom djelovanju i prepoznaje se kao svjesno djelujući subjekt, JA. Za Aristotela a. je mišljenje mišljenja; za Augustina a. je nutarnja svijest, sigurnost da istina živi u nama. Za R. Descartesa a. (svijest o vlastitom postojanju) predstavlja temelj svakoj sigurnoj spoznaji. Treba razlikovati refleksnu a., kada se spoznaje vraćanjem na neki prethodni spoznajni čin; i konkomitantnu a., to jest aktivnost koja prati drugu spoznaju koja spoznaje neki određeni i partikularni objekt i istovremeno je svjesna da misli na taj objekt.

autokineza – (od grč. αὐτός = sam i κίνησις = kretanje; samokretanje), prema Platonu, (Fedro, 245 E), Aristotelu (O duši, II,1,412) i drugim vitalistima a. je bitna oznaka života koji ima moć imanentnog samokretanja.

automat – (od grč. αὐτόματος = onaj koji djeluje sam), pojam označuje stroj koji svojim unutarnjim mehanizmom koji se kreće, oponašajući ljudsko i životinjsko djelovanje, ali bez svijesti i duše. Za R. Descartesa životinje i biljke su također automati koji djeluju mehanički.

autonomija – (od grč. αὐτός = sam i νόμος = zakon), u doslovnom smislu znači moć davanja zakona sebi samome, odnosno slobodno djelovanje subjekta bez vanjskih uvjetovanja. Tim pojmom Kant označuje sposobnost ljudskog razuma da si odredi moralne zakone, ne preuzimajući ih ni od kojeg autoriteta, nižeg ili višeg od sebe. Pojam je važan i u politici gdje označava odvojenost zakonodavne, sudbene i izvršne vlasti.

autopoiesis – (grč. αὐτο-ποίεσις = samostvaranje), autopoietička organizacija je sastavljena od dijelova koji čine jedinstven, samostalan i samoproizvodeći sistem. Vlastitosti sistema su određene interakcijom svih svojih dijelova a ne samo jednog (npr. jedan čovjek, jedno drvo, jedna stanica). U filozofiji pojam je važan u idealizmu, osobito kod G.W.F. Hegela.

autoritet – (od lat. auctoritas = ugled, uzor, jamstvo, nalog, vlast), moć utjecaja nekoga ili nečega na nekoga drugoga ili nešto drugo. Pojam se koristi za označavanje priznate sposobnosti i kvalitete nekog bića (osobe, grupe, institucije) koje su kadre utjecati na pojedince tako da se osigura poslušnost u ostvarenju nekog cilja. Posebnu ulogu ima u odgoju i politici te svuda gdje je važno vođenje osoba ili društva u spoznaji ili postizavanju nekog dobra. Pojam se ponekad poistovjećuje s pojmom vlast, pa se govori o a. države, sudstva itd.

averoizam – pojam označuje filozofsku i znanstvenu misao arapskog filozofa Averoesa i njegove škole, osobito u tumačenju Aristotelove filozofije. Najznačajniji stavovi averoizma su: subordinacionizam vjere prema istinama razuma; vječnost materije i svijeta; jedinstvo mogućeg uma kod svih ljudi (monopsihizam).

Prince
Član
Član

Broj poruka : 5432
Datum upisa : 22.05.2010
Godina : 50

Nazad na vrh Ići dole

Re: Filozofski pojmovi

Počalji od Sponsored content Danas u 3:09 pm


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu